[1] Gospodnja ruka je počivala na meni, tad me izvede u duhu Gospodnjem i ostavi usred doline; a ta dolina bijaše prekrivena kostima.
[2] Proveo me pored njih, kad gle, na tlu bijaše sila kostiju i one bijahu posve suhe.
[3] Tad me upita: „Sine čovječiji, mogu li ove kosti kako oživjeti?” A ja odgovorim: „Gospode, to Ti znaš.”
[4] Tad mi reče: „Predskazuj nad ovim kostima i reci im ovako: O, suhe kosti, čujte riječ Gospodnju.
[5] Ovako Gospod Bog kazuje kostima: Gle, u vas će ući duša, živjet ćete!
[6] Na vama će izrasti žile, prekrit će vas meso i koža, udahnut ću dušu u vas i živjet ćete – tako ćete spoznati da sam Ja Gospod.”
[7] Tako sam predskazivao po naredbi Gospodnjoj. A dok sam govorio odjeknu neki zvuk, gle, bi to klepetanje i kosti se sastaviše – uklopiše se jedna u drugu.
[8] Ja pogledah, kad gle, na njima bijahu žile, i tako ih prekriše i meso i koža.
[9] A On mi tada kaza: „Predskazuj, predskazuj duši; predskazuj, sine čovječiji, i poruči duši: Ovako kaza Gospod Bog: Dođi od sva četiri vjetra, puhni dušo, o puhni, zađi u ove poginule da bi ponovo oživjeli.”
[10] Predskazao sam onako kako je On zapovjedio, i dah uđe u njih, i oni oživješe, podigoše se na svoje noge – bi to vojska mnogoljudna.
[11] Tad mi kaza: „Sine čovječiji, ove kosti – to je cijeli dom Izraelov. Gle, one govore: ‘Naše su kosti suhe, nada uzaludna, propali smo.’
[12] Zato predskazuj, poruči im ovako: Gospod Bog kaza: Otvorit ću vaše grobnice, oživjet ću te, o, narode Moj, i odvest ću te u zemlju Izrael.
[13] Tad ćete spoznati da sam Ja Gospod, kad otvorim grobove vaše i kad te podignem iz njih, o, narode Moj.
[14] Udahnut ću Svoj duh u vas da oživite, i smjestit ću vas u vlastitu zemlju. Tad ćete shvatiti da sam Gospod. Tako sam kazao, tako će biti” – to je riječ Gospodnja.
[15] Dođe mi Gospodnja riječ:
[16] „Sine čovječiji, uzmi štap i napiši na njemu: ‘Judeji, i narodu Izrael koji je uz nju vezan’; potom uzmi drugi štap i napiši na njemu: ‘Josipu (štap Efrajimov) i cijelom domu Izrael koji se uz njega veže.’
[17] A potom ih sastavi u jedan štap, da budu sjedinjeni u tvojoj ruci.
[18] A kad te narod upita: ‘Zar nam nećeš reći šta ovi štapovi znače?’,
[19] ti im odgovori: Ovako kaza Gospod Bog: Gle, uzet ću štap Josipov (onaj koji je u ruci Efrajimovoj) i sva plemena Izraelova koja su s njim povezana. Spojit ću ga sa štapom judejskim, i tako ću ih sjediniti u Mojoj ruci.
[20] Kad ovi štapovi na kojima si pisao budu u tvojoj ruci na njihove oči,
[21] tad ćeš im kazati: Ovako kaza Gospod Bog: Gle, uzet ću Izraelov narod iz naroda u koje su otišli, skupit ću ih sa svih strana i dovesti u vlastitu zemlju.
[22] Učinit ću ih jednim narodom u zemlji, na gorama Izraela. Nad njima će vladati jedan kralj, i neće više biti dva naroda podijeljena na dva kraljevstva.
[23] Neće se više skrnaviti svojim idolima i gadostima, ili bilo kakvim drugim opakostima. Spasit ću ih od svih zabluda kojima su se ogriješili, i tako ću ih očistiti; oni će biti Moj narod, a Ja ću biti njihov Bog.
[24] Nad njima će vladati Moj sluga David, svi će imati jednog pastira. Hodit će u Mojim zakonima i poštovati Moje odredbe.
[25] Živjet će u zemlji koju dadoh Svome slugi Jakovu, tamo gdje su živjeli vaši očevi. Oni, djeca njihova, i potomci djece njihove živjet će tamo dovijeka, a njihov knez će zauvijek biti David, sluga Moj.
[26] S njima ću sklopiti savez mira, bit će to savez vječan. Tako ću ih postaviti u njihovu zemlju i umnožiti, i među njima ću podignuti Svoj vječni dom.
[27] Moje boravište će biti među njima – Ja ću biti njihov Bog, a oni narod Moj.
[28] Tada će narodi spoznati da sam Ja Gospod Koji posvećuje Izrael, u ono vrijeme kad Moje vječno boravište bude među njima.”