[1] A Savle, neprestano odišući prijetnjom ubistva prema učenicima Gospodnjim, ode visokom svećeniku.
[2] Zatraži od njega pisma za sinagoge u Damasku da može sve sljedbenike Puta, i muškarce i žene, na koje tamo naiđe, dovesti okovane u Jerusalem.
[3] Na putu, kad se približio Damasku, odjednom ga obasja svjetlost s neba.
[4] Padne na zemlju i začuje glas kako mu govori: „Savle, Savle! Zašto Me progoniš?”
[5] „Ko si Ti, Gospode?”, upita Savle. „Ja sam Isus Kojega progoniš!”, odgovori glas.
[6] „Ustani i pođi u grad! Tamo će ti se reći šta da činiš.”
[7] Savlovi su saputnici ostali bez riječi. Čuli su glas, ali nikoga nisu vidjeli.
[8] Savle ustane sa zemlje. Oči su mu bile otvorene, ali ništa nije vidio. Uzmu ga zato za ruku i uvedu u Damask.
[9] Tri dana nije ništa vidio, niti je jeo niti pio.
[10] A u Damasku je živio učenik zvani Ananija. Njemu Gospod reče u viđenju: „Ananija!” „Evo me, Gospode?”, odazove se on.
[11] Gospod mu veli: „Ustani i idi u Pravu ulicu, u Judinu kuću, i tu potraži Savla iz Tarza. Eno ga tamo; moli se.
[12] U viđenju je ugledao čovjeka po imenu Ananija kako ulazi i polaže na njega ruke da progleda.”
[13] „Ali, Gospode”, odgovori Ananija, „od mnogih sam čuo o tom čovjeku da je silna zla počinio Tvojim svetima u Jerusalemu!
[14] Svećenički poglavari ovlastili su ga da okuje sve koji prizivaju Tvoje ime.”
[15] Gospod mu odgovori: „Idi, jer je on Moje izabrano sredstvo da ponese Moje ime paganima i carevima i sinovima Izraelskim.
[16] Pokazat ću mu koliko mora otrpjeti zbog Mojega imena.”
[17] Ananija ode tamo, položi ruke na Savla i reče: „Brate Savle, Gospod Isus, Koji ti se ukazao na putu kojim si dolazio, poslao me da progledaš i da se napuniš Svetoga Duha.”
[18] Savlu s očiju odmah spadne nešto poput ljuski, te on progleda. Ustane zatim i bude potopljen.
[19] Onda nešto pojede i okrijepi se. Savle je neko vrijeme ostao s učenicima u Damasku.
[20] Odmah je po sinagogama počeo svjedočiti da je Isus Božiji sin.
[21] Svi koji su ga slušali bili su zbunjeni. „Pa nije li ovo isti onaj koji je u Jerusalemu istrebljivao one koji zazivaju Isusovo ime?”, pitali su. „Zar on nije došao ovamo da ih pohvata i okovane odvede pred visoke svećenike?”
[22] Savle je bivao sve jači. Zbunjivao je Jevreje u Damasku jer im je nepobitno dokazivao da je Isus Mesija.
[23] Poslije dužeg vremena, Jevreji ga odluče pogubiti,
[24] ali Savle dozna za njihovu zavjeru. Danonoćno su nadzirali gradska vrata ne bi li ga ubili.
[25] Zato ga učenici noću spuste preko zidina u korpi.
[26] Kad je Savle stigao u Jerusalem, pokušao se sastati s tamošnjim učenicima, ali svi su ga se bojali. Nisu vjerovali da je zaista učenik.
[27] Tada ga Barnaba povede poslanicima. Ispriča im kako je Savle na putu vidio Gospoda i šta mu je Gospod rekao, te kako je u Damasku hrabro govorio u Isusovo ime.
[28] Od tada je bio s njima u Jerusalemu i hrabro je govorio u Gospodnje ime.
[29] Raspravljao je i razgovarao s Helenistima, pa su ga oni pokušavali ubiti.
[30] Kad su braća čula za to, odvedu ga u Cezareju i pošalju u Tarz.
[31] Zajednica je u cijeloj Judeji, Galileji i Samariji imala mir. Izgrađivala se i napredovala u strahu Gospodnjem i rasla s utjehom Svetoga Duha.
[32] Kefa je jednom, obilazeći svete posvuda, došao i svetima u Lidi.
[33] Tamo nađe nekog čovjeka po imenu Eneja, koji je osam godina ležao uzet u postelji.
[34] Kefa mu reče: „Eneja, liječi te Mesija Isus! Ustani i namjesti postelju!” Čovjek odmah ustane.
[35] Kad su to vidjeli svi stanovnici Lide i Šarona, obrate se Gospodu.
[36] U Jopi je živjela i učenica imenom Tabita (što znači „Košuta”). Život joj se sastojao u dobrim i milosrdnim djelima.
[37] Upravo se tada ona razboli i umre. Okupaju je i polože u gornju sobu.
[38] Lida je bila blizu Jope, i kad su učenici čuli da je Kefa tamo, pošalju dvojicu da ga zamole: „Odmah dođi nama!”
[39] Kefa odmah pođe s njima. Čim je stigao, povedu ga u gornju sobu. Tu ga okruže udovice. Plakale su i pokazivale mu ogrtače i košulje koje je Tabita izradila dok je bila s njima.
[40] Ali Kefa ih sve izbaci iz sobe. Klekne i pomoli se, a zatim se okrenu prema tijelu i reče: „Tabita, ustani!” Ona otvori oči, ugleda Kefu i sjedne.
[41] On joj pruži ruku i pridigne je. Zatim pozove udovice i svete i pokaže im da je oživjela.
[42] Vijest se pronese cijelom Jopom te mnogi povjeruju u Gospoda.
[43] Kefa neko vrijeme ostane u Jopi kod nekog kožara Simona.