[1] U Ikoniju Pavle i Barnaba također uđu u jevrejsku sinagogu i tako su govorili da je povjerovalo veliko mnoštvo Jevreja i Grka.
[2] Ali Jevreji koji nisu vjerovali podjare pagane protiv braće.
[3] Poslanici su tu ipak dugo ostali i hrabro govorili, a Gospod je posvjedočio Riječ Svoje milosti dajući da se znaci i čudesa događaju preko njihovih ruku.
[4] Stanovnici grada su se podijelili. Neki su bili za Jevreje, drugi za poslanike.
[5] Tada i pagani i Jevreji sa svojim poglavarima odluče da ih napadnu i kamenuju.
[6] Kad su to doznali, pobjegnu u likaonske gradove Listru i Derbu, i okolne krajeve,
[7] te su tuda objavljivali Radosnu vijest.
[8] U Listri je bio neki čovjek bez snage u nogama, hrom od rođenja. Nikada nije hodao.
[9] Slušao je šta Pavle govori. Pavle vidje kako ovaj vjeruje da može biti izliječen,
[10] pa mu glasno reče: „Ustani na svoje noge!” Čovjek skoči i prohoda.
[11] Kad je narod vidio šta je Pavle učinio, poviče na svojem likaonskom narječju: „Bogovi u ljudskom liku sišli su k nama!”
[12] Prozvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je vodio riječ.
[13] Iz Zeusovog hrama, koji je bio izvan grada, dođe svećenik s bikovima i vijencima od cvijeća, te su ih on i narod htjeli žrtvovati pred gradskim vratima.
[14] Kad su za to čuli poslanici Barnaba i Pavle, razderu svoju odjeću i potrče među narod vičući:
[15] „Ljudi, šta to radite? Mi smo samo smrtnici, isto kao i vi! Došli smo vam reći da se od tih besmislica okrenete živome Bogu, Koji je stvorio Nebo, Zemlju, more i sve što je u njima!
[16] U prošlim naraštajima je puštao da svaki narod ide svojim putem,
[17] ali nikada vas nije ostavljao bez svjedočanstva o Sebi. Uvijek je slao dobročinstva: kišu s neba, dobru žetvu, hranio vas je i radošću ispunjavao vaša srca.”
[18] I tako govoreći, jedva spriječe narod da im prinese žrtvu.
[19] Neki Jevreji iz Antiohije i Ikonija dođu i pridobiju svjetinu, kamenuju Pavla i odvuku ga van grada misleći da je mrtav.
[20] Ali kad su ga okružili učenici, on ustane i vrati se u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
[21] Kad su u tom gradu objavili Radosnu vijest i stekli brojne učenike, vrate se u Listru, Ikonij i Antiohiju.
[22] Tu su snažili duše učenika i ohrabrivali ih da ustraju u vjeri, podsjećajući ih da u Božije carstvo valja ući kroz mnoge nevolje.
[23] Po zajednicama su postavljali starješine, te su ih, poslije posta i molitve, povjeravali Gospodu, u Kojeg su vjerovali.
[24] Zatim kroz Pizidiju ponovo dođu u Pamfiliju.
[25] U Pergi su opet objavljivali Riječ, a zatim odu u Ataliju.
[26] Odatle otplove u Antiohiju, gdje su povjereni Božijoj milosti za djelo koje su dovršili.
[27] Kad su došli, sazovu Zajednicu i ispripovijedaju šta je sve Bog preko njih učinio: kako je i paganima otvorio vrata vjere.
[28] I duže vrijeme su tu ostali s učenicima.