[1] Među propovjednicima i učiteljima u Antiohiji, u tamošnjoj Zajednici, bili su Barnaba, Simon zvani Niger, Lucije Kirenac, Manahen, koji je kao dijete othranjen s Herodom tetrarhom, i Savle.
[2] Dok su jednom obavljali službu Gospodnju i postili, Sveti Duh im reče: „Odvojite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.”
[3] Postili su i dalje, i molili. Zatim polože na njih ruke i pošalju ih na put.
[4] Savla i Barnabu je Sveti Duh poslao u Seleuciju, a odatle otplove na Kipar.
[5] Kad su došli u grad Salaminu, objavljivali su Božiju riječ po jevrejskim sinagogama. S njima je bio i Ivan Marko kao saradnik.
[6] Kad su tako prošli sav otok i stigli do Pafa, naiđu na nekog vračara, lažnog jevrejskog propovjednika, po imenu Barjesus.
[7] Bio je iz kruga namjesnika Sergija Pavla, umna čovjeka. Sergije pozove Barnabu i Savla pa ih zamoli da mu govore Božiju Riječ,
[8] ali usprotivi im se vračar Elima (tako mu se ime prevodi) i namjesnika počne odvraćati od vjere.
[9] Tada ga Savle, kog su zvali i Pavle, pun Svetoga Duha, oštro pogleda
[10] i reče: „Sine đavolski, pun lukavštine i pakosti, neprijatelju svake pravednosti, dokle ćeš iskrivljivati prave putove Gospodnje?
[11] Udarit će te sada ruka Gospodnja! Oslijepit ćeš na jedno vrijeme i nećeš gledati sunca!” Na vračara smjesta padne tama, te on počne glavunjati uokolo i tražiti ko će ga voditi.
[12] Kad je namjesnik vidio šta se dogodilo, povjeruje i oduševi se učenjem Gospodnjim.
[13] Pavle i njegovi pratioci isplove iz Pafa i stignu u Pergu u Pamfiliji. Ali tu ih napusti Ivan Marko i vrati se u Jerusalem.
[14] A oni iz Perge produže u pizidijsku Antiohiju. U subotu uđu u sinagogu i sjednu.
[15] Poslije čitanja Zakona i Knjiga vjerovjesnika, nadstojnici sinagoge im kažu: „Braćo, imate li koju riječ utjehe za narod? Govorite!”
[16] Nato Pavle ustane, podigne ruku i kaže: „Ljudi! Izraelci i svi koji se bojite Boga, čujte:
[17] Bog ovoga, izraelskog naroda izabrao je naše očeve i učinio ih moćnima dok su boravili kao tuđinci u Egiptu. Zatim ih je Svojom snažnom rukom izveo otuda.
[18] Četrdesetak godina ih je u pustinji podnosio.
[19] Istrijebio je sedam naroda u kanaanskoj zemlji i dao im njihovu zemlju u baštinu.
[20] Sve to trajalo je nekih četiristo pedeset godina. Potom im je dao sudije – sve do vjerovjesnika Samuela.
[21] Tada su zatražili cara, pa im je Bog dao Šaula, sina Kišova iz Benjaminovog plemena, na četrdeset godina.
[22] No, njega je uklonio i postavio im za cara Davida, za koga je sâm rekao: Jišajev sin David, čovjek je po Mojem srcu, jer će ispuniti svu Moju volju.
[23] Iz njegova je potomstva Bog po svojem obećanju Izraelu izveo Spasitelja Isusa.
[24] Prije Njegovog dolaska Ivan je cijelom izraelskom narodu objavljivao potapanje obraćenja.
[25] Kad je Ivan završavao sa svojom službom, govorio je: Nisam onaj za kojega me držite. Ali evo On dolazi za mnom i ja Mu nisam dostojan ni sandale na nogama odvezati.
[26] Braćo, sinovi roda Abrahamovog i svi koji se bojite Boga, riječ ovoga spasenja nama je namijenjena!
[27] Stanovnici Jerusalema i njihovi poglavari su ispunili vjerovjesničke riječi koje svake subote čitaju. Nisu shvatili ko je Isus i osudili su Ga.
[28] Tražili su od Pilata da Ga smakne, iako za smrtnu kaznu nisu imali nikakav razlog.
[29] Kad se tako ispunilo sve što je o Njemu pisano, skinuli su Ga s krsta i položili u grob.
[30] Ali Bog Ga je podigao iz mrtvih.
[31] Mnogo dana ukazivao se onima koji su s Njim išli iz Galileje u Jerusalem. Oni sad o Njemu svjedoče narodu.
[32] A mi vam objavljujemo Radosnu vijest – obećanje koje je Bog dao našim očevima.
[33] Bog je to ispunio nama, njihovoj djeci. Podigao je Isusa iz mrtvih, kako u drugom psalmu stoji pisano: Ti si Moj Sin, danas te rodih.
[34] A da Ga je podigao iz mrtvih i da se On nikada više neće vratiti u raspadljivost, rekao je ovime: Vama ću ispuniti čvrsta obećanja koja sam dao Davidu.
[35] Na drugome mjestu kaže: Nećeš dopustiti da Tvoj sveti istruhne.
[36] David je služio svojem naraštaju po Božijoj volji i zatim preminuo i pridružio se očevima svojim, a tijelo mu je istrunulo.
[37] Ali Onaj Kojega je Bog oživio nije istruhnuo.
[38] Stoga, braćo, neka vam je znano! Po ovome vam se objavljuje oproštenje grijeha. A od onoga od čega vas Mojsijev zakon nije mogao osloboditi,
[39] po ovome je slobodan svaki koji vjeruje.
[40] Pazite! Nemojte da vas snađe ono što su govorili vjerovjesnici:
[41] Gledajte, vi što prezirete, snebivajte se i propadnite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ko kaže.”
[42] Kad su izlazili van, zamole ih da iduće subote dođu i govore o tome.
[43] Mnogi Jevreji i pobožni proseliti su poslije završenog sastanka pošli za Pavlom i Barnabom, koji su ih poticali da ostanu u Božijoj milosti.
[44] Naredne subote je gotovo sav grad nagrnuo da čuje riječ Gospodnju.
[45] Kad su Jevreji ugledali mnoštvo, spopadne ih zavist. Suprotstavljali su se nipodaštavajući ono što je Pavle govorio.
[46] Nato su im Pavle i Barnaba hrabro rekli: „Božiju Riječ najprije je trebalo objaviti vama. Ali kako je vi odbacujete i sami sebe smatrate nedostojnima vječnoga života, okrećemo se paganima.
[47] Jer to nam je naredio Gospod rekavši: Postavio sam te za svjetlost narodima, da doneseš spasenje sve do kraja Zemlje.”
[48] Kad su pagani to čuli, počnu se radovati i veličati Riječ Gospodnju. I povjeruju svi koji su bili određeni za Vječni život.
[49] A Riječ Gospodnja pronijela se cijelim tim krajem.
[50] Ali Jevreji nagovore neke ugledne pobožne žene i gradske starješine, te oni počnu progoniti Pavla i Barnabu. I tako ih istjeraju iz grada.
[51] Njih dvojica stresu prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih i odu u Ikonij.
[52] A učenici su se ispunjavali radošću i Svetim Duhom.