Skip to content
Opens in a new window
Listen to this chapter • 3:51

[1] Poslije pet dana dođe visoki svećenik Ananija sa starješinama i nekim advokatom Tertulom. Iznesu upravitelju tužbu protiv Pavla.

[2] Nakon što su pozvali Pavla da dođe, Tertul ga počne optuživati govoreći: „Mi Jevreji uživamo veliki mir i korisne promjene koje su s tvojom pronicljivošću nastale u našem narodu.

[3] O svemu tome posvuda i svakome govorimo, preuzvišeni Felikse, sa svom zahvalnošću.

[4] Da ti dugo ne dosađujem, molim te da nas pažljivo saslušaš, samo kratko.

[5] Utvrdili smo da je taj čovjek prava kuga, da podjaruje Jevreje po cijelom svijetu i da je kolovođa nazaretske sljedbe.

[6] Čak je i Hram pokušao oskvrnuti, pa smo ga uhvatili.

[7] Ispitaš li ga sâm, i sâm ćeš utvrditi da su naše optužbe istinite.”

[9] Potvrde to i drugi Jevreji.

[10] Upravitelj dade glavom Pavlu znak da govori, te on reče: „Znam da već mnogo godina sudiš ovome narodu i zato se odvažno branim.

[11] Sâm se možeš uvjeriti da nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam otišao u Jerusalem da se poklonim.

[12] Nisam ni sa kim raspravljao niti dizao bunu ni tamo, ni u sinagogama, ni po gradu.

[13] Ovi ljudi ne mogu dokazati to za šta me optužuju.

[14] Ali priznajem da sam sljedbenik Puta, koji oni nazivaju sljedbom, te služim Bogu svojih otaca vjerujući u sve prema Zakonu i onome što piše u Knjigama vjerovjesnika.

[15] Jednako se, kao i oni, uzdam u Boga da će oživjeti i pravedni i nepravedni.

[16] Zato se uvijek trudim da imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.

[17] Poslije mnogo godina vratio sam se u Jerusalem donijeti milostinju svojem narodu i prinijeti žrtve.

[18] Dok sam to činio moji su me tužitelji očišćenog vidjeli u Hramu, a ne sa svjetinom u metežu.

[19] Zapravo, vidjeli su me neki Jevreji iz Azije, te bi me oni trebali doći optužiti pred tobom ako imaju šta protiv mene.

[20] Ili ovi ovdje, neka kažu kakvu su mi krivicu našli kad sam stajao pred Vijećem,

[21] osim možda jedne izjave što sam je izviknuo stojeći među njima: Danas mi se pred vama sudi zbog oživljenja mrtvih!”

[22] Feliks, koji bijaše dobro obaviješten o Putu, odgodi saslušanje i reče: „Pričekat ćete da dođe zapovjednik Lizija. Tada ću riješiti vaš spor.”

[23] Naredi kapetanu da i dalje čuva Pavla u zatvoru, ali da mu odobri olakšice i da nikome od njegovih ne brani da ga poslužuje.

[24] Nekoliko dana zatim Feliks dođe sa svojom ženom Druzilom, koja je bila Jevrejka. Pošalje po Pavla pa ga je slušao kako govori o vjeri u Mesiju Isusa.

[25] Kad je Pavle počeo govoriti o pravednosti, uzdržljivosti i sudu što dolazi, Feliks se prestraši. „Idi sada”, reče. „Pozvat ću te kad nađem vremena.”

[26] Nadao se, osim toga, da će mu Pavle dati novca. Zato ga je često pozivao i razgovarao s njim.

[27] Tako su prošle dvije godine. Feliksa potom zamijeni Porcije Fest. Želeći ugoditi Jevrejima, Feliks ostavi Pavla u zatvoru.

Djela Poslanika — Chapters