[1] Visoki svećenik ga upita: „Da li je to uistinu tako?”
[2] Stjepan odgovori: „Braćo i očevi, poslušajte me! Bog slave ukazao se našem ocu Abrahamu u Mezopotamiji, prije nego što se nastanio u Haranu,
[3] i rekao mu: Idi iz svoje zemlje, iz svojega zavičaja, u zemlju koju ću ti pokazati.
[4] Abraham tako napusti kaldejsku zemlju i nastani se u Haranu. Odatle ga je Bog, poslije smrti njegova oca, preselio u ovu zemlju u kojoj sada živimo.
[5] Ali tada mu nije u njoj dao baštinu, ni stopu zemlje, nego ju je obećao dati njemu i njegovim potomcima poslije njega, iako Abraham još nije imao djece.
[6] Bog mu je rekao da će njegovi potomci živjeti u tuđoj zemlji kao robovi i da će ih tamo tlačiti četiri stotine godina.
[7] Narodu kojem će robovati, Ja ću suditi, rekao je Bog. A zatim će izaći i služiti Mi na ovome mjestu.
[8] Bog je s Abrahamom sklopio Savez kojem je znak obrezanje. Abrahamu se rodio Isak, kojeg je obrezao osmog dana, a Isaku Jakov, a Jakovu dvanaest patrijarha.
[9] Patrijarsi su bili ljubomorni na Josipa, pa su ga prodali u Egipat. Ali Bog je bio s njim
[10] i izbavljao ga iz svih nevolja. Darivao ga je svojom naklonošću i mudrošću pred egipatskim carem, faraonom, te ga je on postavio za upravitelja Egipta i cijeloga svojeg dvora.
[11] I zavlada glad u cijelome Egiptu i Kanaanu. Naši su preci bili u velikoj nevolji: nisu mogli naći hrane.
[12] Jakov je čuo da u Egiptu ima žita, pa je prvi put tamo poslao naše očeve.
[13] Kad su drugi put otišli tamo, Josip je otkrio braći ko je, te je i faraon upoznao njegovu porodicu.
[14] Zatim je Josip poslao po svojega oca Jakova i svu svoju rodbinu. Bilo ih je sedamdeset pet duša.
[15] Tako je Jakov došao u Egipat. Tamo su umrli on i naši očevi.
[16] Prenijeli su ih u Sihem i položili u grob koji je Abraham za srebro kupio od Hamorovih sinova.
[17] Kako se bližilo vrijeme ispunjenja obećanja, koje je Bog dao Abrahamu, u Egiptu je narod rastao i množio se.
[18] Ali na egipatsko prijestolje dođe novi car, koji nije poznavao Josipa.
[19] Iskorištavao je naš narod, zlostavljao naše očeve i primoravao ih da ostavljaju svoju novorođenčad da pomre.
[20] U to se doba rodio Mojsije. Bio je drag Bogu. Rastao je u kući svoga oca tri mjeseca.
[21] Kad su ga na kraju morali ostaviti, uzela ga je faraonova kći i podizala kao svog sina.
[22] Mojsije je poučen svoj egipatskoj mudrosti. Postao je jak i na riječima i na djelu.
[23] Kad mu je bilo četrdeset godina, srce ga povuče da posjeti svoju braću, sinove Izraelove.
[24] Tu ugleda žrtvu nepravde. Kako je htio ispraviti nepravdu nad zlostavljanim Izraelcem, udari Egipćanina i ubije ga.
[25] Mislio je da će njegova braća shvatiti kako ih Bog izbavlja preko njega, ali ovi nisu razumjeli.
[26] Sutradan opet ode njima i nađe ih kako se tuku. Počne ih nagovarati da se pomire: Ljudi!, reče im. Braća ste! Zašto zlostavljate jedni druge?!
[27] Ali onaj koji je zlostavljao bližnjega odbi Mojsija i reče: A ko je tebe postavio poglavarom i sudijom nad nama?
[28] Kaniš li i mene ubiti kao onoga Egipćanina jučer?
[29] Kad je to čuo, Mojsije pobjegne i skloni se u midjansku zemlju kao došljak. Tamo su mu se rodila dva sina.
[30] Kad je prošlo četrdeset godina, ukazao mu se anđeo u pustinji gore Sinaja, u plamenu gorućega grma.
[31] Kad je to opazio, Mojsije se čudio viđenju. Dok je prilazio da bolje pogleda, začuje Gospodnji glas:
[32] Ja sam Bog tvojih otaca, Abrahamov, Isakov i Jakovljev Bog. Mojsije se jako preplaši. Nije se usuđivao gledati.
[33] Gospod mu reče: Skini sandale s nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto.
[34] Vidio sam nevolju Svojega naroda u Egiptu i čuo njegove uzdahe. Sišao sam da ga izbavim. Idi sada! Šaljem te u Egipat!
[35] Tog Mojsija kojeg su se odrekli kazavši mu: Ko je tebe postavio poglavarom i sudijom? – poslao im je Bog kao poglavara i izbavitelja, preko anđela koji mu se ukazao u gorućem grmu.
[36] On ih je izveo čineći čudesne znakove u zemlji egipatskoj, na Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.
[37] Taj isti Mojsije rekao je sinovima Izraelovim: Bog će vam podići od vaše braće vjerovjesnika poput mene.
[38] Isti je Mojsije za vrijeme boravka u pustinji bio posrednik između anđela koji mu je govorio na gori Sinaju i naših očeva. Primio je žive riječi da bi ih nama predao.
[39] Naši mu se očevi nisu htjeli pokoriti, nego su ga odbili i u svojim srcima se okrenuli prema Egiptu.
[40] Rekli su Aronu: Daj, napravi nam bogove koji će ići pred nama, jer ne znamo šta se dogodilo s Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta!
[41] Načinili su tada tele, prinijeli žrtve tom idolu i veselili se djelima svojih ruku.
[42] A Bog se okrenuo od njih i pustio ih da se klanjaju vojsci nebeskoj. U Knjizi vjerovjesnika je zapisano: Zar ste Meni prinosili žrtve za četrdeset godina u pustinji, Dome Izraelov?
[43] Podigli ste šator Molohov i zvijezdu svoga boga Refana – likove koje ste načinili da biste im se klanjali. Zato ću vas odvesti dalje od Babilona!
[44] Naši su očevi sa sobom u pustinji imali Šator svjedočanstva, baš kakav je naredio Onaj Koji je s Mojsijem govorio, da ga izradi prema uzorku kojeg je vidio.
[45] Kad su ga primili naši očevi, donijeli su ga sa Jošuom u vrijeme zauzimanja zemlje pagana koje je Bog istjerao pred njima. I tako je bilo sve do Davidovih dana.
[46] David je primio milost pred Bogom, te Ga je zamolio da nađe prebivalište Bogu Jakovljevu.
[47] I Solomon izgradi za Njega Dom. Ipak, Svevišnji ne boravi u mjestima izgrađenim ljudskom rukom.
[48] Kao što kaže vjerovjesnik:
[49] Nebo Mi je prijestolje, a Zemlja podnožje Mojim nogama. Kakav Mi vi dom možete izgraditi? – veli Gospod. – I gdje da počivam?
[50] Zar nije Moja ruka sve stvorila?
[51] Tvrdoglavi ste! Neobrezanih srca i ušiju. Uvijek se opirete Svetome Duhu, baš kao i vaši očevi!
[52] Ima li ijedan vjerovjesnik kojeg vaši očevi nisu progonili? Pobili su one koji su predskazali dolazak Pravednika – Kog ste vi izdali i smaknuli.
[53] Preko anđela ste dobili Zakon, a niste ga se držali!”
[54] Kad su to čuli, u srcima se toliko razgnjeve da na njega počnu škripati zubima.
[55] Ali Stjepan, pun Svetoga Duha, upre pogled u nebo i ugleda Božiju slavu i Isusa kako stoji Bogu zdesna.
[56] „Vidim otvorena Nebesa”, reče, „i Sina Čovječijega kako stoji zdesna Bogu.”
[57] Oni nato rukama poklope uši i vičući iz svega glasa kao jedan, navale na njega.
[58] Izvuku ga iz grada i počnu kamenovati. Svjedoci odlože ogrtače do nogu mladića koji se zvao Savle.
[59] Dok su ga kamenovali, Stjepan je prizivao Boga govoreći: „Gospode Isuse, primi moj duh!”
[60] Zatim se baci na koljena i glasno poviče: „Gospode, ne uzmi im ovo za grijeh!” Nakon što to izgovori, usnu.