[1] Savle je odobravao Stjepanovo smaknuće. Tog je dana započeo veliki progon Zajednice u Jerusalemu, pa su se svi, osim poslanika, razbježali po Judeji i Samariji.
[2] Neki pobožni ljudi ukopali su Stjepana i održali veliko tugovanje za njim.
[3] Savle je pak pustošio Zajednicu. Išao je od kuće do kuće te muškarce i žene odvlačio i predavao u tamnicu.
[4] Ali oni koji su bili raspršeni posvuda su išli objavljujući Riječ.
[5] Filip je tako otišao u grad Samariju i tamo ljudima objavljivao Mesiju.
[6] Narod je pažljivo i jednodušno pratio Filipove riječi, slušao ga i gledao čudesa koja je činio.
[7] Mnogi nečisti duhovi su vrišteći izlazili iz opsjednutih. I mnogi uzeti i hromi bili su izliječeni.
[8] I velika je radost zavladala u tome gradu.
[9] Neki čovjek po imenu Simon već se dugo tu bavio čarobnjaštvom. Opčaravao je samarijski narod govoreći za sebe da je neko velik.
[10] Svi su mu se priklanjali, od najmanjega do najvećega, i nazivali ga Božijom silom, onom koju zovu velika.
[11] Činili su to zato što ih je dugo opčaravao svojim vradžbinama.
[12] Ali kada su povjerovali Filipu koji je objavljivao Radosnu vijest o Božijem carstvu i imenu Mesije Isusa, bili su potapani i muškarci i žene.
[13] I sâm je Simon povjerovao i bio potopljen, te slijedio Filipa. Zadivljeno je posmatrao čudesne znakove koje je Filip činio.
[14] Kad su poslanici u Jerusalemu čuli da je Samarija prihvatila Božiju riječ, pošalju tamo Kefu i Ivana.
[15] Oni dođu i pomole se za obraćenike da prime Svetoga Duha.
[16] Jer Sveti Duh još ne bijaše sišao ni na koga od njih. Bili su samo potopljeni u ime Gospoda Isusa.
[17] Polagali su ruke na njih, te su primali Svetoga Duha.
[18] Kad je Simon vidio da ljudi primaju Duha kad poslanici na njih polože ruke, ponudi poslanicima novac i reče im:
[19] „Dajte i meni tu moć da svako na koga položim ruke primi Svetoga Duha!”
[20] Ali Kefa mu odgovori: „Propao i taj novac i ti zajedno s njim! Misliš li da Božiji dar možeš kupiti novcem?
[21] Ti na ovo nemaš pravo, jer ti srce nije čisto pred Bogom!
[22] Pokaj se za svoje zlo i moli se Gospodu da ti oprosti nakane tvog srca.
[23] Vidim da si gorka žuč i da si okovan nepravednošću.”
[24] „Vi se za mene molite Gospodu da me ne snađe to što ste rekli!”, odgovori Simon.
[25] Nakon što su svjedočili i govorili Božiju riječ, Kefa i Ivan su se vratili u Jerusalem. Putem su u mnogim samarijskim selima objavljivali Radosnu vijest.
[26] A Filipu reče anđeo Gospodnji: „Ustani i kreni na jug putem što iz Jerusalema vodi u Gazu. To je u pustinji.”
[27] I Filip pođe. Kad eto čovjeka Etiopljanina, eunuha i dvorskog rizničara, visokog dostojanstvenika etiopske carice Kandake. Došao je da se pokloni u Jerusalemu.
[28] Dok se vraćao, sjedio je u kočiji i čitao Knjigu vjerovjesnika Izaije.
[29] I Duh reče Filipu: „Priđi i priključi se kočiji!”
[30] Filip pritrči i ču kako čovjek čita vjerovjesnika Izaiju, pa ga upita: „Razumiješ li to što čitaš?”
[31] „A kako da razumijem ako me ko ne pouči?”, odgovori čovjek. Zamoli Filipa da se popne u kočiju i da sjedne do njega.
[32] Čitao je ovaj dio Pisma: Odveli su Ga kao ovcu na klanje. Kao janje nijemo pred onima što Ga strižu, ni usta nije otvorio.
[33] U poniženju Njegovom, sud Mu je uskraćen. Ko da opiše Njegov naraštaj? Jer život je Njegov uzet sa Zemlje.
[34] Eunuh zatim upita Filipa: „Reci mi, molim te, govori li to vjerovjesnik o sebi ili o kome drugome?”
[35] Filip otvori svoja usta i od tog dijela poče mu objavljivati Isusa.
[36] Putujući tako, naiđu na neku vodu, i eunuh veli:
[37] „Evo vode! Šta me sprečava da budem potopljen?”
[38] Naredi da kočija stane, pa obojica siđu u vodu. Filip ga tu potopi.
[39] Kad su izašli iz vode, Duh Gospodnji ponese Filipa i eunuh ga više nije vidio. On radosno nastavi svojim putem,
[40] a Filip se nađe u Azotu. Kud god je išao, po gradovima je objavljivao Radosnu vijest sve dok nije stigao u Cezareju.