[1] U Cezareji je živio neki Kornelije, kapetan takozvane italske čete.
[2] On i njegovi ukućani bili su pobožni i bojali su se Boga. Velikodušno je dijelio narodu milostinju i stalno se molio Bogu.
[3] On oko devetog sata jednog dana u viđenju jasno ugleda kako mu prilazi Božiji anđeo i kako veli: „Kornelije!”
[4] Kornelije sa strahom pogleda u njega i kaže: „Šta želiš, Gospode?” Anđeo odgovori: „Tvoje su molitve i milostinja uzašli pred Boga kao žrtva podsjetnica.
[5] Pošalji zato ljude u Jopu po Simona zvanog Kefa.
[6] On boravi u kući kožara Simona, koja se nalazi uz more.”
[7] Čim je anđeo, koji mu je govorio otišao, Kornelije pozove dvojicu svojih sluga i jednog odanog pobožnoga vojnika, koji ga je čekao,
[8] sve im ispriča, te ih pošalje u Jopu.
[9] Sutradan oko šestog sata, dok su se ovi ljudi približavali gradu, Kefa se popne na krov da se moli.
[10] Tada ogladnje i poželje jesti. Dok su mu pripremali jelo, on padne u zanos.
[11] Vidio je kako se nebo otvara i kako se na zemlju spušta nešto poput velikog platna zavezanog na četiri kraja.
[12] U platnu je bilo svakakvih četveronožnih životinja, gmizavaca i nebeskih ptica.
[13] Jedan mu glas reče: „Ustani, Kefo! Zakolji i jedi!”
[14] „Nipošto, Gospode”, odgovori Kefa. „Nikad još nisam okusio ništa okaljano i nečisto.”
[15] „Ne nazivaj nečistim ono što Bog proglasi čistim!”, opet se javi glas.
[16] Viđenje se triput ponovi, a zatim se platno uzdigne na nebo.
[17] Dok se Kefa pitao šta bi ovo viđenje moglo značiti, dođu Kornelijevi ljudi. Raspitali su se gdje je Simonova kuća i pojavili se na vratima.
[18] Upitaju je li tu u gostima neki Simon Kefa.
[19] Dok je Kefa još razmišljao o viđenju, Duh mu reče: „Traže te trojica ljudi.
[20] Ustani i pođi s njima bez oklijevanja, jer sam ih ja poslao.”
[21] Kefa siđe njima i reče: „Evo me. Ja sam taj kojega tražite. Zašto ste došli?”
[22] „Poslao nas je kapetan Kornelije, pravedan čovjek koji se boji Boga”, odgovore oni. „Svi ga Jevreji cijene. Njemu je sveti anđeo rekao da te pozove u svoju kuću i da čuje od tebe riječi.”
[23] Kefa ih tada pozove da uđu i ugosti ih. Sutradan ustane i pođe s njima. Pratila su ga još neka braća iz Jope.
[24] Drugoga dana stignu u Cezareju. Kornelije ih je čekao okupivši rodbinu i bliske prijatelje.
[25] Kad je Kefa kročio u kuću, Kornelije mu pohrli ususret i padne mu pred noge da mu se pokloni.
[26] „Ustani! I ja sam samo čovjek!”, reče mu Kefa.
[27] Razgovarajući s njim uđe u kuću, gdje je bilo okupljeno mnogo ljudi.
[28] Kefa im reče: „Znate da je za Jevreje nezakonito družiti se s tuđincima ili ići k njima. Ali meni je Bog pokazao da nikoga ne smatram nečistim.
[29] Zato sam bez pogovora došao kad ste me pozvali. Sada mi recite zašto ste me zvali.”
[30] Kornelije odgovori: „Prije četiri dana molio sam se u svojem domu, baš u ovo doba, oko devetog sata. Odjednom se preda mnom pojavi neki čovjek u sjajnoj odjeći
[31] i reče mi: Kornelije, molitve su ti uslišene, a Bog je vidio tvoje milostinje!
[32] Pošalji ljude u Jopu da dovedu Simona zvanog Kefa. Gost je u domu kožara Simona, koji živi pokraj mora.
[33] Zato sam odmah poslao po tebe i dobro je da si došao. Evo nas sada ovdje pred Bogom da čujemo šta ti je Gospod poručio da nam kažeš!”
[34] Kefa otvori usta i reče: „Sada uistinu shvaćam: Bog nije pristran.
[35] U svakom narodu prihvaća one koji Ga se boje i koji čine što je pravedno.
[36] Izraelskom je narodu poslao Svoju Riječ, objavio im mir po Mesiji Isusu, Koji je Gospodar svih.
[37] Znate šta se događalo po svoj Judeji, a sve je započelo u Galileji, nakon potapanja koje je objavio Ivan.
[38] Bog je pomazao Isusa iz Nazareta Svetim Duhom i silom, a On je – jer Bog bijaše s Njim – hodio čineći dobro i liječeći sve koje je Đavo tlačio.
[39] Mi smo svjedoci svega što je činio u Judeji i u Jerusalemu. Ubili su Ga i razapeli,
[40] ali Ga je Bog treći dan podigao iz mrtvih i dopustio Mu da se pokaže –
[41] ne čitavom narodu, nego nama od Boga unaprijed izabranim svjedocima. Jeli smo i pili s Njim nakon što je oživio.
[42] Naredio nam je da posvuda oglašavamo i svjedočimo da Ga je Bog postavio sudijom svima: i živima i mrtvima.
[43] O Njemu svi vjerovjesnici svjedoče da svako ko u Njega vjeruje po Njegovom imenu prima oproštenje grijeha.”
[44] Dok je Kefa još to govorio, Sveti Duh se spusti na sve koji su slušali njegove riječi.
[45] Obrezani vjernici koji su došli s Kefom čudili su se što se dar Svetoga Duha izlio i na pagane.
[46] Čuli su ih, naime, kako govore tuđim jezicima i veličaju Boga. Kefa tada reče:
[47] „Može li ko uskratiti vodu da budu potopljeni ovi koji su primili Svetoga Duha baš kao i mi?”
[48] Naredi zato da budu potopljeni u ime Mesije Isusa. Zamole ga zatim da ostane još nekoliko dana.