[1] Kada se navršio Pedeseti dan, svi su bili okupljeni na istome mjestu.
[2] Odjednom se začuje šum s neba, poput silnoga vihora, te ispuni kuću u kojoj su bili.
[3] I oni ugledaju jezike koji se poput plamena podijele i siđu na svakoga od njih.
[4] Svi se ispuniše Svetim Duhom i počeše govoriti raznim jezicima, kako im je Duh davao da govore.
[5] A u Jerusalemu su boravili pobožni Jevreji iz svakog naroda pod nebom.
[6] Kad začuju ovaj huk, okupe se mnogi i zaprepaste se – jer svako od njih čuo ih je kako govore na njegovu jeziku.
[7] Iznenađeni i zadivljeni, pitali su: „Nisu li svi ti ljudi što govore Galilejci?
[8] Kako ih onda svako od nas čuje na svome maternjem jeziku?
[9] Ima nas ovdje Parta, Međana, Elamljana, stanovnika Mezopotamije, Judeje i Kapadokije, Ponta i Azije,
[10] Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih krajeva oko Kirene, Rimljana u prolazu,
[11] Jevreja i obraćenika na jevrejstvo, Krićana i Arapa, a svi ih mi čujemo kako na našim jezicima govore o veličanstvenim Božijim djelima!”
[12] Stajali su zbunjeni i pitali jedni druge: „Šta bi to moglo značiti?”
[13] Drugi su se pak rugali: „Pijani su od slatkoga vina!”
[14] Tada istupi Kefa s Jedanaestericom i glasno reče mnoštvu: „Ljudi, Jevreji i svi stanovnici Jerusalema! Ovo znajte i poslušajte moje riječi:
[15] nisu ovi ljudi pijani kao što mislite. Pa tek je treći sat dana!
[16] Nego, ovo je rečeno preko vjerovjesnika Joela:
[17] U posljednje ću dane, veli Bog, izliti od Svojega Duha na svako tijelo. Vaši sinovi i kćeri će govoriti objave, vaši mladići će imati viđenja, a starci će sanjati sne.
[18] U te ću dane izliti od svojega Duha na svoje sluge i sluškinje te će oni govoriti objave.
[19] Dat ću čudesa na Nebesima i znakove na Zemlji: krv, oganj i sukljanje dima.
[20] Sunce će se pretvoriti u tamu, a Mjesec u krv prije nego što dođe velik i slavan Dan Gospodnji.
[21] Ali ko god prizove Gospodnje ime, bit će spašen.
[22] Čujte me, Izraelci! Bog vam je potvrdio Isusa Nazarećanina silnim djelima i čudesnim znacima koje je među vama, kao što znate, Bog kroz Njega učinio.
[23] Njega ste, prema određenom Božijem naumu i predznanju, bezbožničkom rukom razapeli i pogubili.
[24] Ali Bog Ga je oživio razorivši patnju smrti, jer nije bilo moguće da Ga ona zadrži.
[25] David je za Njega rekao: Gospod mi je uvijek pred očima, jer mi je zdesna da ne posrnem.
[26] Stoga mi se srce raduje, a jezik mi kliče. Čak i moje tijelo počiva u nadi.
[27] Jer nećeš ostaviti moju dušu u podzemlju ni dopustiti da Tvoj Sveti istruhne.
[28] Pokazao si Mi put života. Ispunit ćeš Me radošću sa Svojim prisustvom.
[29] Braćo, dopušteno je pouzdano govoriti: naš praotac David je umro, pokopan je i grob mu je do danas ovdje sa nama.
[30] Ali David je bio vjerovjesnik i znao je da mu se Bog zakleo da će jednoga od njegovih potomaka posaditi na njegovo prijestolje.
[31] On je to unaprijed vidio i govorio o Mesijinom oživljenju – da neće ostati u podzemlju i da mu tijelo neće istruhnuti.
[32] Tog Isusa je Bog oživio – svi smo tome svjedoci.
[33] On je uzdignut Bogu zdesna. Primio je obećanje Duha Svetoga od Oca i izlio ovo što ste danas čuli i vidjeli.
[34] David nije uzdignut na Nebo a ipak je kazao: Gospod je rekao mojem Gospodu: Sjedi mi sa desne strane,
[35] dok Ti ne podmetnem pod noge Tvoje neprijatelje.
[36] Neka, dakle, pouzdano zna sav Dom Izraelov da je Bog tog Isusa, Kojeg ste razapeli, učinio i Gospodom i Mesijom!”
[37] Kad su to čuli, duboko se u srcu potresu. Upitaju zato Kefu i ostale poslanike: „Braćo, šta da učinimo?”
[38] Kefa im odgovori: „Obratite se i neka svako od vas bude u ime Mesije Isusa potopljen za oproštenje grijeha, pa ćete primiti dar Svetoga Duha.
[39] To je obećanje vama i vašoj djeci, pa čak i onima izdaleka, koliko god ih Gospod, naš Bog, pozove.”
[40] Zatim je još mnogim drugim riječima svjedočio i hrabrio ih: „Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!”
[41] Oni koji su povjerovali njegovim riječima potapani su. Tako im se u taj dan pridružilo oko tri hiljade duša.
[42] Bili su predani poslaničkom učenju, zajedništvu, lomljenju hljeba i molitvi.
[43] U svakog se uvukao strah, a poslanici su činili mnoga čudesa i znakove.
[44] Oni što su prigrlili vjeru, živjeli su složno i sve im je bilo zajedničko.
[45] Prodavali su imanja i posjede i dijelili svakome prema potrebi.
[46] Svaki su se dan složno okupljali u Hramu, te se sastajali po kućama da lome hljeb, radosno i prostodušno.
[47] Hvalili su Boga i uživali naklonost cijeloga naroda. A Bog je svakodnevno pridodavao one koji nađoše spas.