[1] I prošavši kroz Amfipol i Apoloniju, stigli su u Solun, gdje je bila jevrejska sinagoga.
[2] Pavle po običaju uđe tamo. Tri je subote zaredom raspravljao sa domaćima na temelju Pisama.
[3] Objašnjavao je i dokazivao da je Mesija morao patiti i oživjeti. „Isus Kog vam objavljujem upravo je taj Mesija”, govorio je.
[4] Neki su povjerovali, pa su se pridružili Pavlu i Sili. Među njima je bilo mnogo pobožnih Grka, te velik broj uglednih žena.
[5] Jevreje spopadne zavist pa uzmu neke uličare, zle ljude, te okupe masu i uznemire grad. Zatim upadnu u Jasonov dom zahtijevajući da se Pavle i Sila izvedu pred narod.
[6] Kako ih tu nisu našli, odvuku Jasona i još neku braću pred gradske poglavare vičući: „Ovi su uzbunili sav svijet, a sada su i ovdje!
[7] Jason ih je primio u svoj dom. Svi rade protiv cezarevih odredaba, jer tvrde da ima drugi car – neki Isus.”
[8] Uzbune tako svjetinu i poglavare,
[9] koji od Jasona i ostale braće uzmu jamčevinu, pa ih puste.
[10] Još te noći braća pošalju Pavla i Silu u Bereju. Kad su ovi stigli tamo, odu u jevrejsku sinagogu.
[11] Ti su Jevreji bili plemenitiji od solunskih. Spremno su primili Riječ i dan za danom pomno proučavali Pismo da provjere je li to tako.
[12] Zato su mnogi od njih povjerovali, kao i brojni ugledni Grci i Grkinje.
[13] Ali neki Jevreji u Solunu doznali su da Pavle objavljuje Božiju Riječ u Bereji. Odu tamo i podjare svjetinu.
[14] Braća odmah pošalju Pavla na obalu, a Sila i Timotej ostanu tu.
[15] Pratioci odvedu Pavla do Atine pa se vrate u Bereju, noseći Sili i Timoteju zapovijed da što prije dođu njemu.
[16] Dok ih je Pavle čekao u Atini, veoma se uznemiri videći da je grad prepun idola.
[17] Raspravljao je u sinagogi sa Jevrejima i s pobožnim ljudima, a i na trgu s ljudima koji bi se svaki dan tu zatekli.
[18] Raspravljao je i s nekim epikurejskim i stoičkim filozofima. Budući da je objavljivao Isusa i oživljenje, neki rekoše: „Šta ovaj brbljavac želi kazati? Čini se da objavljuje neke tuđe bogove”, odgovore drugi.
[19] Odvedu ga zatim na Areopag i upitaju: „Kakvo je to novo učenje o kojem zboriš?
[20] Govoriš čudne stvari. Željeli bismo znati šta to znači.”
[21] Jer tu ni Atinjani ni stranci nisu koristili vrijeme nizašta drugo nego da iznose ili slušaju novosti.
[22] Pavle zato stane nasred Areopaga i kaže: „Atinjani! Vidim da ste u svemu veoma pobožni.
[23] Prolazeći gradom, posmatrao sam vaša brojna svetišta. Na jednom od njih pisalo je: Nepoznatome Bogu. Želim vam, dakle, objaviti ono što poštujete a ne poznajete.
[24] Bog Koji je stvorio svijet, i sve što je na njemu, Gospodar je Neba i Zemlje i ne prebiva u hramovima koje je načinila ljudska ruka.
[25] Ne poslužuju Ga ljudske ruke, kao da bi nešto trebao On Koji svima daje život, dah i sve što je potrebno.
[26] Od jednoga je čovjeka stvorio sav ljudski rod, da živi po čitavoj Zemlji. Postavio je određena razdoblja i granice ljudskoga života.
[27] On želi da svi traže Boga ne bi li Ga nekako napipali i našli, iako nije daleko ni od koga od nas.
[28] Jer u Njemu živimo, krećemo se i jesmo. Kao što je rekao i jedan od vaših pjesnika: Njegov smo rod.
[29] Ako je, dakle, tako, Boga ne smijemo smatrati idolom, likom od zlata, srebra ili kamena, isklesanim ljudskom vještinom i maštom.
[30] Ali Bog se ne obazire na vremena neznanja, nego sada poziva sve ljude posvuda da se obrate.
[31] Jer je ustanovio dan kad će pravedno suditi svijetu po Čovjeku Kojega je za to odredio i pred svima potvrdio dižući Ga iz mrtvih.”
[32] Kad su čuli kako spominje dizanje iz mrtvih, neki ga počnu ismijavati, a drugi rekoše: „Još ćemo te o tome slušati!”
[33] Tako Pavle ode od njih.
[34] Neki su mu se ipak pridružili i povjerovali. Među njima su bili Dionizije Areopagit, te neka žena Damara, i drugi.