[1] U vrijeme kada je broj učenika naglo rastao, Helenisti se počnu žaliti na Jevreje da se zanemaruju njihove udovice u svakodnevnoj pomoći.
[2] Dvanaesterica zato sazovu sve učenike i kažu: „Nije dobro da mi zanemarimo Božiju Riječ kako bismo služili za stolovima.
[3] Pronađite, braćo, među sobom sedam ljudi na dobrome glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo za to zadužiti,
[4] a mi ćemo se posvetiti molitvi i službi Riječi.”
[5] Prijedlog se svima dopao. Izaberu Stjepana, čovjeka punog vjere i Svetoga Duha, te Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu i Nikolu, prozelita iz Antiohije.
[6] Postave ih pred poslanike, a oni polože na njih ruke i pomole se.
[7] Božija Riječ je sve više napredovala. Broj učenika u Jerusalemu naglo je rastao, a i mnogi svećenici su prihvaćali vjeru.
[8] Stjepan je bio pun snage i milosti. Činio je među narodom čudesa i velike znakove.
[9] Ali ustanu neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Jevreji iz Kirene, Aleksandrije, Cilicije i Azije i počnu s njime raspravljati.
[10] Oni se nisu mogli suprotstaviti mudrosti i duhu sa kojim je govorio.
[11] Nagovore zato neke ljude da za njega kažu: „Čuli smo ga da govori pogrdne riječi protiv Mojsija i protiv Boga.”
[12] Podjarili su narod, starješine i poznavaoce Zakona. Dođu po njega, ščepaju ga i odvuku u Vijeće.
[13] Dovedu tamo krivokletnike koji izjave: „Ovaj čovjek uvijek govori protiv ovog svetog mjesta i Zakona.
[14] Čuli smo ga kako govori da će taj Isus Nazarećanin uništiti ovo mjesto i promijeniti običaje koje nam je Mojsije predao.”
[15] Svi koji su sjedili u Vijeću pogledaju u Stjepana i vide da mu je lice kao lice anđela.