[1] Agripa nato reče Pavlu: „Dopušta ti se da se braniš.” Pavle zato ispruži ruku i počne odbranu:
[2] „Care Agripa, smatram se sretnim što se od svega za šta me Jevreji optužuju mogu, evo, danas braniti pred tobom,
[3] jer ti najbolje poznaješ jevrejske običaje i razmirice. Zato te molim, strpljivo me saslušaj!
[4] Svi Jevreji dobro znaju kako sam od najranije mladosti živio sa svojim narodom u Jerusalemu.
[5] Odavno me poznaju i mogli bi, samo da hoće, posvjedočiti da sam bio farizej, član najstrožije sljedbe u našoj vjeri.
[6] Sada mi sude, jer se nadam da će Bog ispuniti obećanje koje je dao našim očevima.
[7] Ispunjenju tog obećanja nadaju se i dvanaest naših plemena koja postojano služe Bogu. Za tu me nadu, care, tuže Jevreji!
[8] Zašto smatrate nevjerovatnim da Bog oživljava mrtve?
[9] I ja sam nekoć smatrao da se nemilosrdno moram boriti protiv imena Isusa Nazarećanina.
[10] Nakon što sam dobio ovlasti od visokih svećenika u Jerusalemu, mnoge sam svete zatvarao u tamnice. Zahtijevao sam da ih osuđuju na smrt.
[11] Po svim sam ih sinagogama primoravao, često mučenjem, da hule. Pretjerano gnjevan na njih, progonio sam ih čak i po tuđim gradovima.
[12] Dok sam tako išao u Damask, uz punomoć i ovlaštenje visokih svećenika,
[13] u po bijela dana vidio sam, care, kako je mene i moje saputnike obasjala s neba svjetlost, sjajnija od sunca.
[14] Popadali smo po zemlji. Zatim sam začuo glas kako mi na jevrejskom govori: Savle, Savle! Zašto Me progoniš? Teško ti je opirati se Mojoj volji.
[15] Ko si Ti, Gospode?, upitam. A Gospod odgovori: Ja sam Isus, Koga ti progoniš.
[16] Ustani sada! Ukazao sam ti se da te postavim za poslužitelja i svjedoka onoga što si vidio i što ću ti još pokazati.
[17] Izbavit ću te i od tvojega naroda i od pagana kojima te šaljem
[18] da im otvoriš oči, da se okrenu od tame k svjetlosti, od Đavolove vlasti k Bogu. Tako će, po vjeri u Mene, primiti oproštenje grijeha i mjesto među posvećenima.
[19] Care Agripa, nisam bio neposlušan tome nebeskom viđenju.
[20] Najprije sam najavljivao ljudima u Damasku, pa u Jerusalemu, a zatim po svoj Judeji i paganima – da se obrate i okrenu Bogu, te da čine djela dostojna obraćenja.
[21] Jevreji su me zato uhvatili u Hramu i htjeli su me ubiti.
[22] Ali Bog me, eto, sačuvao da do današnjeg dana svjedočim svima, od najmanjega do najvećega, upravo ono što su predskazivali vjerovjesnici i Mojsije:
[23] da će Mesija trpjeti i da će prvi ustati iz mrtvih, te objavljivati svjetlost Jevrejima i paganima.”
[24] Dok je još govorio u svoju odbranu, Fest poviče: „Luduješ, Pavle! Preveliko znanje pomutilo ti je um!”
[25] Ali Pavle odgovori: „Ne ludujem, preuzvišeni Feste. Zborim istinito i razumno.
[26] Car Agripa zna za sve ovo i zato mu otvoreno govorim. Siguran sam da mu ništa od ovoga nije nepoznato, jer se nije događalo u nekom zabačenom mjestu.
[27] Care Agripa, vjeruješ li vjerovjesnicima? Znam da vjeruješ.”
[28] Agripa reče: „Nakratko si me uvjerio da sam krstjanin!”
[29] „Nakratko i nadugo”, odgovori mu Pavle, „i dao Bog da ne samo ti nego i svi koji me ovdje slušaju postanu poput mene, izuzevši ove okove!”
[30] Nato car, upravitelj, Berenika i njihova pratnja ustanu.
[31] Dok su odlazili, međusobno su razgovarali: „Taj čovjek nije učinio ništa čime bi zaslužio smrt ili okove.”
[32] Agripa reče Festu: „Da se nije pozvao na cezara, mogao je biti oslobođen!”