[1] Dok su Kefa i Ivan još govorili narodu, priđu im svećenici, zapovjednik hramske straže i saduceji.
[2] Uznemirilo ih je to što su učili narod i na Isusovom primjeru objavljivali oživljenje od mrtvih.
[3] Uhvate ih zato i, kako je već bila večer, bace u tamnicu do jutra.
[4] Ali mnogi koji su čuli njihov govor, povjerovali su, a broj učenika uvećao se na otprilike pet hiljada.
[5] Sutradan se u Jerusalemu sastanu jevrejski poglavari, starješine i pismoznanci.
[6] Bio je tu visoki svećenik Ana s Kaifom, Ivanom, Aleksandrom i drugima iz visokosvećeničke loze.
[7] Postave poslanike preda se i upitaju: „Kakvom silom i u čije ime ste to učinili?”
[8] Kefa im, pun Svetoga Duha, reče: „Narodni poglavari i starješine!
[9] Odgovaramo li mi ovo zbog dobra koje smo učinili bolesnom čovjeku i načina kako je izliječen?
[10] Neka znate i vi i cijeli izraelski narod da taj čovjek stoji pred vama zdrav zahvaljujući imenu Mesije Isusa iz Nazareta, Kojeg ste vi razapeli, ali Ga je Bog podigao iz mrtvih!
[11] On je taj kamen koji ste vi graditelji odbacili, a Koji je postao ugaonim kamenom.
[12] Ni po kome drugome nema spasenja! Nema pod nebom drugog imena po kojem se možemo spasiti.”
[13] Članove Vijeća zaprepastila je Kefina i Ivanova neustrašivost, jer su mogli jasno vidjeti da su prosti i neuki ljudi. Znali su da su bili Isusovi pratioci,
[14] ali kako je izliječeni čovjek stajao pored poslanika, nisu im mogli proturječiti.
[15] Zato im narede da izađu iz vijećnice, te počnu raspravljati:
[16] „Šta da radimo s tim ljudima? Da se uistinu po njima desilo veliko čudo – za to znaju svi u Jerusalemu, i mi to ne možemo poricati.
[17] Ali, da se to ne razglasi u narodu, zabranimo im da ikome više govore o Isusu.”
[18] Pozovu ih i narede im da ne spominju više Isusovo ime i ne poučavaju o Njemu.
[19] Ali Kefa i Ivan im odgovore: „Prosudite sami! Zar je pred Bogom pravo da slušamo vas, a ne Njega?
[20] Ne možemo da ne govorimo o onome što smo čuli i vidjeli.”
[21] Vijećnici im opet zaprijete, ali ih na kraju puste zbog naroda. Nisu našli ništa zbog čega bi ih mogli kazniti. Jer svi su slavili Boga uslijed toga što se dogodilo.
[22] Čovjeku koji je čudesno izliječen bilo je više od četrdeset godina.
[23] Čim su ih oslobodili, Kefa i Ivan jave se svojima i ispričaju šta su im rekli visoki svećenici i starješine.
[24] Kad su to čuli, svi podignu glas i jednodušno se pomole Bogu: „Gospodaru, Ti si stvorio Nebo, Zemlju, more i sve u njima.
[25] Ti si rekao kroz Svetoga Duha, a ustima našega oca i Tvojega sluge Davida: Zašto se narodi bune? Zašto narodi snuju besmislice?
[26] Zemaljski carevi pletu zavjeru i vladari se ujedinjuju protiv Gospoda i protiv Njegovog Pomazanika.
[27] Uistinu, Herod i Poncije Pilat urotili su se u ovom gradu s paganima i s izraelskim narodom protiv Tvojega svetog sluge Isusa, Kojeg Si pomazao,
[28] kako bi učinili sve ono što si predodredio Svojom snagom i voljom.
[29] Gospode, pogledaj njihove prijetnje i daj Svojim slugama da hrabro objavljuju Tvoju Riječ!
[30] Pruži Svoju ruku da se događaju izlječenja, čudesni znaci u ime Tvojega svetog sluge Isusa.”
[31] Kad su se pomolili, potrese se mjesto na kojem su bili. Svi se napune Svetoga Duha, te su smjelo objavljivali Božiju Riječ.
[32] Mnoštvo vjernika bilo je jedno srce i jedna duša. Niko nije ono što je imao nazivao svojim, već im je sve bilo zajedničko.
[33] Poslanici su s velikom snagom svjedočili o oživljenju Gospoda Isusa. Velika je milost bila nad njima.
[34] Niko od njih nije oskudijevao, jer su oni koji su posjedovali zemlju i kuće prodavali svoju imovinu i donosili novac,
[35] te ga ostavljali pred noge poslanicima, a oni su ga dijelili svakome prema potrebama.
[36] Tako je i Josip, levit rodom s Kipra, koga su poslanici zvali Barnaba (što znači Sin utjehe),
[37] imao njivu. Prodao ju je i položio novac poslanicima kod nogu.