[1] Dragi Teofile, u prvoj knjizi sam ti iznio sve što je Isus činio i poučavao
[2] do dana kad je uzdignut na Nebo, nakon što je odabranim poslanicima dao upute po Svetome Duhu.
[3] Još četrdeset dana poslije svoje smrti ukazivao se poslanicima i na mnoge im načine dokazao da je živ. Govorio im je o Božijem carstvu.
[4] Dok su jednom zajedno jeli, reče im: „Ne idite iz Jerusalema, nego čekajte obećanje Očevo za koje ste od Mene čuli.
[5] Ivan je potapao u vodu, ali vi ćete uskoro poslije ovih dana biti potopljeni Duhom Svetim.”
[6] Oni koji su bili s Njim upitaju ga: „Gospode, hoćeš li sada obnoviti izraelsko carstvo?”
[7] „Nije na vama da znate vremena i prilike koje određuje Otac Svojom vlasti,” odgovori im On.
[8] „Ali kad se na vas spusti Sveti Duh, primit ćete snagu i bit ćete Mi svjedoci posvuda – u Jerusalemu, po svoj Judeji i Samariji i do kraja Zemlje.”
[9] Tek što je to rekao, uzdignut je pred njihovim očima i nestao u oblaku.
[10] Dok su očiju uprtih u nebo gledali kako odlazi, odjednom se među njima nađoše dvojica ljudi u bijeloj odjeći.
[11] „Galilejci, šta stojite tu i gledate u nebo?”, rekoše. „Ovaj Isus, Koji je od vas uzdignut na Nebo, vratit će se isto tako kao što ste Ga vidjeli da odlazi!”
[12] Vrate se zatim u Jerusalem sa gore zvane Maslinska, udaljene otprilike jedan subotni hod.
[13] Čim uđu u grad, odu u gornju sobu i tu su boravili. Bili su tamo Kefa, Ivan, Jakov, Andrija, Filip, Toma, Bartolomej, Matej, Jakov (Alfejev sin), Simon (Zelot) i Juda (Jakovljev sin).
[14] Svi su se jednodušno posvetili molitvi s Isusovom majkom Marijom i još nekim ženama, i s Isusovom braćom.
[15] Kad ih je tako jednom bilo okupljeno oko sto dvadeset, ustane Kefa među braćom i veli:
[16] „Braćo! Moralo se ispuniti Pismo koje je Sveti Duh kroz usta Davida predskazao o Judi, koji je predvodio one što su uhvatili Isusa.
[17] On je bio jedan od nas, dionik ove službe.
[18] On je plaćom za nepravednost kupio polje. Tamo je pao i rasprsnuo se tako da mu se prosula sva utroba.
[19] Ovo je postalo poznato svim stanovnicima Jerusalema, pa su to polje na svom jeziku prozvali Akeldama, što znači Krvavo polje.
[20] U Knjizi psalama piše: Neka njegov dom postane pustoš, nek niko u njemu ne stanuje! Neka njegovu službu dobije drugi!
[21] Potrebno je da neko – ko je bio među nama cijelo vrijeme dok smo bili s Gospodom Isusom,
[22] od Ivanovog potapanja pa do dana kada je uznesen – s nama bude svjedok Isusovog oživljenja.”
[23] Predlože dvojicu: Josipa Barsabu (kojega su zvali i Just) i Matiju.
[24] Svi se pomole: „Gospode, Ti Koji poznaješ svako srce, pokaži nam kojega si od ove dvojice izabrao
[25] da zauzme mjesto ove poslaničke službe, od koje se Juda odvratio i otišao tamo gdje pripada.”
[26] Zatim bace kocku i kocka padne na Matiju. Tako je on pribrojen Jedanaesterici poslanika.