[1] U te dane car Herod počne zlostavljati neke članove Zajednice.
[2] Ivanovog brata Jakova pogubi mačem.
[3] Kad je vidio da je to drago Jevrejima, naloži da se uhapsi i Kefa, i to u vrijeme blagdana Beskvasnih hljebova.
[4] Uhvati ga Herod i baci u tamnicu. Naredi da ga čuvaju četiri vojničke straže sa po četiri vojnika. Kanio ga je poslije Pashe izvesti pred narod.
[5] Dok je Kefa bio u tamnici, Zajednica se neprekidno molila Bogu za njega.
[6] Noć prije nego što ga je Herod kanio izvesti pred sud, Kefa je spavao okovan lancima između dvojice vojnika, a i pred vratima su stražarili vojnici.
[7] Ali odjednom ćeliju obasja svjetlost i pristupi anđeo Gospodnji. Dodirne Kefu po boku i kaže: „Brzo ustani!” I lanci mu spadnu s ruku.
[8] Zatim mu anđeo reče: „Opaši se i obuj sandale.” Kefa posluša. „Obuci sada ogrtač i pođi za mnom!”, naredi anđeo.
[9] Kefa izađe i krene za njim, ali nije shvaćao da se to s anđelom zaista događa. Mislio je da ima viđenje.
[10] Prošli su pokraj prve i druge straže, zatim su došli do željeznih vrata koja vode u grad. Ona se sama otvore te oni izađu na ulicu. Kad su prošli jednu ulicu, anđeo odjednom nestane.
[11] Kefa napokon dođe sebi i reče: „Sada znam da je Gospod zaista poslao anđela da me izbavi od Heroda i od onoga što su Jevreji očekivali da mi se desi!”
[12] Kad je to shvatio, uputi se domu Marije, majke onog Ivana kojeg zovu Marko. Tu su mnogi bili okupljeni na molitvi.
[13] Zakuca na ulazna vrata. Sluškinja Rode dođe da osluhne.
[14] Kad je prepoznala Kefin glas, od sreće se zbuni i ne otvori vrata. Utrči u kuću i javi da je pred vratima Kefa.
[15] „Poludjela si”, govorili su joj, ali ona je to i dalje uporno tvrdila. „Onda je to njegov anđeo”, zaključe.
[16] Kefa je i dalje kucao. Kad su na kraju otvorili i ugledali ga, iznenadili su se.
[17] On im je rukom pokazao da šute, te ispričao kako ga je Gospod izveo iz tamnice. „Javite Jakovu i drugoj braći šta se dogodilo!”, reče. Zatim ode na drugo mjesto.
[18] Kad se razdanilo, među vojnicima nastane velika uzbuna zbog Kefinog nestanka.
[19] Herod pošalje potragu za njim, a kad ga ne nađu, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Ode zatim iz Judeje u Cezareju i tamo ostane.
[20] Herod je bio u žestokom sukobu sa stanovnicima Tira i Sidona. Oni stoga dođu njemu po dogovoru, jer su pridobili carevog komornika Blasta. Zatim zatraže mir, jer su hranu dobavljali iz Herodove zemlje.
[21] Na dan sastanka Herod obuče carsko ruho, sjedne na sudačko prijestolje i počne govoriti.
[22] Narod je vikao: „Božiji je to glas, a ne ljudski!”
[23] Ali zato što nije priznao slavu Bogu, udari ga anđeo Gospodnji, te ga izjedu crvi i umre.
[24] A Božija Riječ je rasla i sve se više širila.
[25] Kad su Barnaba i Savle predali pomoć u Jerusalemu, vrate se u Antiohiju i povedu sa sobom onog Ivana kojeg zovu Marko.