[1] Neki Ananija sa svojom ženom Safirom proda imanje.
[2] U dogovoru sa njom odvoji dio novca i zadrži ga, a ostatak donese poslanicima.
[3] Kefa mu reče: „Ananija! Zašto ti je Đavo ispunio srce? Lagao si Svetoga Duha i zadržao za sebe dio novca od zemljišta.
[4] Da nisi prodao, ostalo bi tvoje. A i kad si prodao, novac je bio tvoj. Zašto si u srcu odlučio tako učiniti? Nisi slagao pred ljudima, nego pred Bogom!”
[5] Čim je Ananija čuo te riječi, sruši se i izdahne. Velik strah spopadne sve koji su za to čuli.
[6] Priđu mladići, poviju ga u platno, te iznesu i pokopaju.
[7] Nakon otprilike tri sata dođe njegova žena ne znajući šta se dogodilo.
[8] Kefa je upita: „Reci mi, jeste li za ovoliko novca prodali zemljište?” „Jesmo”, odgovori žena. „Za toliko.”
[9] „Zašto ste se tako urotili kušati Duha Gospodnjega? Vidi, na vratima stoje oni koji su ti ukopali muža. I tebe će iznijeti!”, reče Kefa.
[10] Ona se smjesta sruši njemu do nogu i umre. Mladići uđu i, videći da je mrtva, iznesu je i ukopaju pokraj muža.
[11] Cijelu Zajednicu i sve koji su za to čuli spopadne velik strah.
[12] Preko ruku poslanika događali su se u narodu mnogi čudesni znaci. Svi su se složno okupljali u Solomonovom trijemu.
[13] Niko im se nije usuđivao približiti, ali narod ih je veličao.
[14] Sve više muškaraca i žena je vjerovalo u Gospoda.
[15] Ljudi su na ulice iznosili bolesne u ležajevima i nosilima ne bi li na njih u prolazu pala barem Kefina sjena.
[16] Svijet je nagrnuo iz sela oko Jerusalema. Donosili su bolesne i one koje su mučili nečisti duhovi. I svi ozdraviše.
[17] Visoki svećenik i njegove pristalice iz saducejske sljedbe ispune se zavišću,
[18] te uhvate poslanike i bace ih u javni zatvor.
[19] Ali kad je pala noć, dođe anđeo Gospodnji, otvori vrata zatvora, izvede ih i reče:
[20] „Idite u Hram i nastavite ljudima govoriti sve riječi ovoga života!”
[21] Poslanici tako u svanuće uđu u Hram i odmah počnu poučavati. Visoki svećenik i njegove pristalice sazovu Vijeće i sve starješine sinova izraelskih. Pošalju zatim u zatvor da im dovedu poslanike.
[22] Ali kad su čuvari stigli tamo, ne nađoše ih u tamnici. Vrate se i jave:
[23] „Zatvor je zaključan i čuvari su pred vratima, ali kad smo ih otvorili, unutra nije bilo nikoga!”
[24] Kad su zapovjednik hramske straže i visoki svećenici ovo čuli, zbunjeno su se pitali šta sve to znači.
[25] Uto im neko javi: „Eno, zatvorenici su u Hramu, i tamo poučavaju narod.”
[26] Zapovjednik ode sa čuvarima i odvede poslanike, ali ne nasilu, jer se bojao da ih narod ne kamenuje.
[27] I dovedu tako poslanike pred Vijeće.
[28] „Nismo li vam strogo zabranili poučavati u to ime?”, upita ih visoki svećenik. „A vi ste preplavili Jerusalem svojim učenjem, i još svaljujete na nas krv tog čovjeka!”
[29] A Kefa i poslanici odgovore: „Valja nam se više pokoravati Bogu nego ljudima.
[30] Bog naših predaka oživio je Isusa, Kog bijaste smaknuli pribivši Ga na raspelo.
[31] Uzdigao Ga je Sebi zdesna da bude Vladar i Spasitelj, da udijeli Izraelu obraćenje i oproštenje grijeha.
[32] Svjedoci svega toga smo mi i Sveti Duh, Kojeg je Bog dao onima što Mu se pokoravaju.”
[33] Nato se vijećnici razbjesne i odluče ih smaknuti.
[34] Ali ustane neki farizej, član Vijeća, po imenu Gamaliel. Bio je poznavalac Zakona i cijenjen u narodu. Zapovjedi da nakratko izvedu poslanike.
[35] Onda reče: „Izraelci! Dobro razmislite šta ćete učiniti s tim ljudima!
[36] Podigao se tako prije i Teuda, tvrdeći da je neko velik. Stekao je oko četiri stotine pristalica, ali je ubijen i svi su se razbježali i propali.
[37] Poslije se u vrijeme popisa stanovništva podigao Juda Galilejac i poveo narod za sobom. I on je ubijen i sljedbenici su mu se razbježali.
[38] Zato vam kažem: ne dirajte te ljude već ih pustite. Ako je njihov naum i njihovo djelo od čovjeka, propast će.
[39] A ukoliko je od Boga, nećete ih moći uništiti. Pazite da ne zaratite s Bogom.” On ih uvjeri.
[40] Pozovu poslanike, išibaju ih, zabrane im da govore u Isusovo ime, te ih puste.
[41] Poslanici odu iz Vijeća, radosni što su se našli dostojnima da trpe prijekor zbog Isusovog imena.
[42] I svaki dan su u Hramu i po kućama poučavali i objavljivali Mesiju Isusa.