[1] Nakon što smo se od njih oprostili, otplovili smo do Kosa, a sutradan do Roda, pa u Pataru.
[2] Tu smo našli i ukrcali se na lađu za Fenikiju.
[3] Kad smo ugledali Kipar, ostavili smo ga lijevo i plovili prema Siriji. Pristali smo u Tiru da lađa iskrca teret.
[4] Potražili smo učenike i ostali tu sedam dana. Oni su po Duhu nagovarali Pavla da ne ide u Jerusalem.
[5] Ali kad su prošli ti dani, ipak smo otputovali. Oni su nas svi ispratili do izvan grada, zajedno sa ženama i djecom. Na obali smo kleknuli i pomolili se.
[6] Pozdravili smo se i ukrcali na lađu, a oni su se vratili kući.
[7] Otplovili smo tako iz Tira u Ptolemaidu. Tu smo pozdravili braću i ostali s njima jedan dan.
[8] Idući dan smo otišli u Cezareju i boravili u domu Filipa, navjestitelja Radosne vijesti, jednoga od sedmerice.
[9] On je imao četiri kćeri, djevice koje su primile dar propovjedanja.
[10] Nakon što smo tu proveli već nekoliko dana, dođe neki Jevrej Agab, koji je također imao dar propovjedanja.
[11] On uzme Pavlov pojas i njime sebi sveže noge i ruke. „Ovo govori Sveti Duh”, reče. „Onoga čiji je ovo pojas ovako će vezati Jevreji u Jerusalemu i predati ga u ruke paganima.”
[12] Kad smo to čuli, i mi i mještani počnemo preklinjati Pavla da ne ide u Jerusalem.
[13] Ali on reče: „Zašto plačete i slamate mi srce? Spreman sam ne samo da budem svezan nego i da umrem u Jerusalemu za ime Gospoda Isusa.”
[14] Kad ga nismo mogli uvjeriti, stali smo i rekli: „Neka bude volja Gospodnja!”
[15] Ubrzo nakon toga spremili smo se i otišli u Jerusalem.
[16] Neki učenici iz Cezareje koji su pošli s nama odvedu nas nekome Mnasonu s Kipra, učeniku od početka, da tu odsjednemo.
[17] Sva su nas braća u Jerusalemu srdačno dočekala.
[18] Sutradan Pavle pođe s nama Jakovu. Tamo su bile i sve starješine.
[19] On ih pozdravi, te im podrobno izloži šta je Bog učinio među paganima kroz njegovu službu.
[20] Kad su to čuli, odaju slavu Bogu. Zatim mu rekoše: „Vidiš, brate, hiljade Jevreja također su povjerovali i svi se revnosno drže Zakona,
[21] a za tebe su im rekli da Jevreje koji žive među paganima učiš na nepokornost Mojsiju, tako što ih poučavaš da ne obrezuju djecu i da se ne drže običaja.
[22] Šta da činimo? Sigurno će čuti da si došao.
[23] Uradi zato kako ti kažemo. Među nama su četverica koji su se zavjetovali.
[24] Uzmi ih sa sobom i idite se očistiti, te plati da im obriju glave. Tako će svi znati da su te glasine lažne, da si na pravome putu i da poštuješ Zakon.
[25] A što se tiče pagana koji su povjerovali, od njih tražimo što smo im napisali u pismu: da ne uzimaju meso žrtvovano idolima, krv, ni udavljeno, te da se klone bluda.”
[26] Pavle, dakle, uzme te ljude slijedećeg dana i očiste se, te odu u Hram. Tu oglasi da je njihov zavjet istekao i da će za svakoga od njih prinijeti žrtvu.
[27] Upravo se navršavalo sedam dana kad neki Jevreji iz Azije opaze Pavla u Hramu i podjare narod protiv njega. Ščepaju ga
[28] vičući: „Izraelci! Upomoć! Evo čovjeka koji poučava protiv naroda, protiv našega Zakona i protiv ovoga mjesta! Čak ga je okaljao dovodeći Grke u njega!”
[29] Prije su, naime, u gradu vidjeli s njime Trofima iz Efeza, pa su mislili da je Pavle njega doveo u Hram.
[30] Sav se grad uzbuni i nastane metež. Pokupe Pavla, odvuku ga iz Hrama, te odmah zatvore za njim vrata.
[31] Kad su ga htjeli ubiti, zapovjedniku rimske čete dojave da je u Jerusalemu pobuna.
[32] On odmah s vojnicima i kapetanima pojuri tamo. Kad je svjetina vidjela zapovjednika s vojnicima, prestane udarati Pavla.
[33] Zapovjednik priđe, uhvati ga i naredi da ga okuju dvostrukim lancima. Onda počne ispitivati ko je on i šta je uradio.
[34] Iz svjetine su jedni vikali jedno, a drugi drugo. Od galame nije mogao ništa razumjeti, pa zato Pavla povede u kasarnu.
[35] Kad su došli do stuba, svjetina se tako razjarila da su ga vojnici morali nositi kako bi ga zaštitili.
[36] Mnoštvo je išlo za njima i vikalo: „Smaknite ga!”
[37] Na ulazu u kasarnu Pavle reče zapovjedniku: „Smijem li šta reći?” „Zar ti znaš grčki?”, upita ga ovaj.
[38] „Ti dakle nisi onaj Egipćanin što je nedavno digao pobunu i poveo u pustinju četiri hiljade razbojnika?”
[39] Pavle odgovori: „Ja sam Jevrej iz Tarza, mještanin znamenitog grada u Ciliciji. Molim te, dopusti mi da se obratim narodu.”
[40] Zapovjednik mu dopusti. Pavle stane na stube i mahne rukom narodu. Nastane velika tišina, a on progovori na jevrejskom jeziku: