[1] Tri dana nakon što je stigao u pokrajinu, Fest iz Cezareje ode u Jerusalem.
[2] Tamo mu visoki svećenici i drugi jevrejski uglednici iznesu tužbu protiv Pavla. No, preklinjali su ga da se smiluje
[3] i pošalje Pavla u Jerusalem, jer su spremali zasjedu da ga na putu smaknu.
[4] Fest odgovori da je Pavle u zatvoru u Cezareji, te da će i on uskoro tamo.
[5] „Nek vaši ugledni ljudi pođu sa mnom”, reče stoga. „Ako je taj čovjek šta skrivio, neka ga optuže.”
[6] Nakon što je ostao s njima osam ili deset dana, vrati se u Cezareju. Sutradan sjedne za sudački stol i naredi da dovedu Pavla.
[7] Kad uđe Pavle, Jevreji iz Jerusalema okruže ga i iznesu protiv njega mnoge teške optužbe, koje nisu mogli dokazati.
[8] Pavle se branio: „Nisam zgriješio ni protiv Jevrejskog zakona, ni protiv Hrama, ni protiv cezara.”
[9] A Fest ga, želeći ugoditi Jevrejima, upita: „Jesi li voljan poći u Jerusalem da ti tamo sudim za sve ovo?”
[10] Pavle odgovori: „Stojim pred cezarevim sudom, gdje i treba da mi se sudi. Dobro znaš da tim Jevrejima nisam ništa skrivio.
[11] Ako sam pak zaista skrivio što zaslužuje smrt, ne bježim od toga. Ali ako me ovi ovdje neopravdano tuže, niko me ne može njima izručiti. Pozivam se na cezara!”
[12] Fest se nato posavjetuje sa savjetnicima pa odgovori: „Na cezara si se pozvao, pred cezara ćeš ići!”
[13] Poslije nekoliko dana dođu car Agripa i Berenika u Cezareju da pozdrave Festa.
[14] Kako su se tu zadržali više dana, Fest ispriča caru o Pavlu. „Ovdje je neki čovjek što ga je Feliks ostavio u zatvoru”, reče.
[15] „Kad sam bio u Jerusalemu, visoki svećenici i starješine optužili su ga i zatražili da ga osudim.
[16] Odgovorio sam im da Rimljani nemaju običaj kazniti čovjeka a da ga prije toga ne suoče s tužiteljima i daju mu priliku da se brani od optužbe.
[17] Kad su se, dakle, ovdje okupili, odmah sam sutradan, bez odgađanja, sjeo za sudački stol i naredio da dovedu tog čovjeka.
[18] Ali tužitelji koji su stajali oko njega nisu ga optužili ni za šta od onoga što sam ja pretpostavljao,
[19] već oko nekih pitanja njihove vjere, u vezi s nekim Isusom Koji je umro, a Pavle tvrdi da je živ.
[20] Ne snalazeći se u takvoj raspravi, upitao sam ga bi li pošao u Jerusalem da mu se tamo za to sudi.
[21] Ali žalbom je zatražio da se podloži presudi njegovog veličanstva. Zato sam naredio da ga čuvaju u zatvoru dok ga ne pošaljem cezaru.”
[22] „Htio bih i ja čuti tog čovjeka”, reče Agripa. „Čut ćeš ga sutra”, odgovori Fest.
[23] Sutradan tako Agripa i Berenika uđu u dvoranu u punom sjaju, praćeni vojnim zapovjednicima i najuglednijim građanima. Na Festovu zapovijed dovedu Pavla.
[24] Fest tada reče: „Care Agripa i svi prisutni, evo čovjeka zbog kojega me svi Jevreji salijeću ovdje i u Jerusalemu vičući da ga smaknem.
[25] Ali nisam utvrdio da je učinio išta zbog čega bi zaslužio smrt. Kako se on sâm pozvao na cezara, odlučio sam ga njemu i poslati.
[26] Ali nemam o njemu šta napisati gospodaru. Zato sam ga izveo pred vas, posebno pred tebe, care Agripa, da bih poslije ove istrage znao šta da napišem.
[27] Jer doista je besmisleno poslati zatvorenika a ne navesti za šta se optužuje!”