[1] Pavle zatim iz Atine ode u Korint.
[2] Tamo upozna nekog Jevreja, Akvilu, rodom iz Ponta, koji sa svojom ženom Priscilom bijaše tek došao iz Italije, jer je Klaudije naredio da svi Jevreji napuste Rim.
[3] Kako su bili istog zanata kao i on, stanovao je s njima i radio. A bili su zanatlije, izrađivači šatora.
[4] Svake je subote u sinagogi raspravljao, uvjeravajući Jevreje i Grke.
[5] Kad su se iz Makedonije vratili Sila i Timotej, Pavle se potpuno posveti Riječi, svjedočeći Jevrejima da je Isus Mesija.
[6] Ali kad su se Jevreji počeli suprotstavljati i vrijeđati, Pavle otrese prašinu sa svoje odjeće pa im reče: „Vaša krv na vaše glave. Ja sam čist. Od sada idem paganima.”
[7] Ode odatle u kuću pobožnog čovjeka Ticija Justa, čija je kuća bila odmah do sinagoge.
[8] Nadstojnik sinagoge Krisp i svi njegovi ukućani povjeruju u Gospoda. I još mnogi Korinćani koji su čuli povjeruju i budu potopljeni.
[9] Jedne noći Gospod progovori Pavlu u viđenju: „Ne boj se! Govori i ne daj se ušutkati!
[10] Ja sam s tobom i niko se neće usuditi da ti učini nešto nažao. Jer u ovome je gradu puno mojega naroda.”
[11] Tako je ostao tu godinu i šest mjeseci i poučavao o Božijoj riječi.
[12] Dok je Galion bio prokonzul Ahaje, Jevreji složno navale na Pavla, te ga dovuku u sudnicu.
[13] Optuže ga: „Podjaruje ljude da poštuju Boga protivno Zakonu.”
[14] Pavle zausti da nešto kaže, ali Galion uto reče: „Jevreji, da se radi o kakvom zločinu ili nedjelu, saslušao bih vas.
[15] Ali kako je posrijedi nesporazum o riječima, imenima i vašem Zakonu, uredite to sami. Ja o tome ne želim da sudim.”
[16] On ih otpusti iz sudnice.
[17] Svjetina uhvati nadstojnika sinagoge Sostena, te ga izbatinaju tu, u sudnici. Ali Galion nije mario nizašta.
[18] Pavle ostane u Korintu još neko vrijeme, a onda se oprosti s braćom. U Kenhreji obrija glavu, jer je imao zavjet. Zatim s Priscilom i Akvilom isplovi prema Siriji.
[19] Stignu u Efez. Tu ih ostavi, a on uđe u sinagogu da raspravlja sa Jevrejima.
[20] Oni ga zamole da ostane duže, ali on to odbije.
[21] Pozdravi se s njima i obeća: „Vratit ću se vama, bude li Božija volja.” I otplovi iz Efeza.
[22] Kad je stigao u Cezareju, ode da pozdravi Zajednicu, a zatim produži u Antiohiju.
[23] Nakon što je proveo tamo nešto vremena, ode na put po Galaciji i Frigiji obilazeći učenike i ohrabrujući ih u vjeri.
[24] Tada neki Jevrej, imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, stigne u Efez. Bio je jak u Riječi i u Pismima.
[25] Bijaše upućen u Put Gospodnji, pa je tačno i vatreno poučavao o Isusu. Znao je, međutim, samo za Ivanovo potapanje.
[26] Počne on tako jednom hrabro govoriti u sinagogi. Čuju to Priscila i Akvila pa ga pozovu i podrobnije mu objasne Put Božiji.
[27] Kad je odlučio otići u Ahaju, braća ga ohrabre i napišu učenicima da ga lijepo prime. U Ahaji je po Božijoj milosti mnogo pomogao vjernicima.
[28] Uvjerljivo je pobijao tvrdnje Jevreja javno dokazujući iz Pisama da je Isus Mesija.