[1] Rijeèi cara Lemuila; sabrane rijeèi, kojima ga je uèila mati njegova.
[2] Šta, sine moj, šta, sine utrobe moje, i šta, sine zavjeta mojih?
[3] Ne daj krjeposti svoje ženama, ni putova svojih onima što satiru careve.
[4] Nije za careve, Lemuilo, nije za careve da piju vino, ni za knezove da piju silovito piæe,
[5] Da ne bi pijuæi zaboravio uredbe, i izmijenio pravicu kojemu nevoljniku.
[6] Podajte silovito piæe onome koji hoæe da propadne, i vino onima koji su tužna srca;
[7] Neka se napije i zaboravi svoje siromaštvo, i da se više ne sjeæa svoje muke.
[8] Otvoraj usta svoja za nijemoga, za stvar svijeh namijenjenijeh smrti.
[9] Otvoraj usta svoja, sudi pravo, daj pravicu nevoljnome i ubogome.
[10] Ko æe naæi vrsnu ženu? jer vrijedi više nego biser.
[11] Oslanja se na nju srce muža njezina, i dobitka neæe nedostajati.
[12] Èini mu dobro, a ne zlo, svega vijeka svojega.
[13] Traži vune i lana, i radi po volji rukama svojim.
[14] Ona je kao laða trgovaèka, iz daleka donosi hranu svoju.
[15] Ustaje dok je još noæ, daje hranu èeljadi svojoj i posao djevojkama svojim.
[16] Misli o njivi, i uzme je, od rada ruku svojih sadi vinograd.
[17] Opasuje snagom bedra svoja i krijepi mišice svoje.
[18] Vidi kako joj je dobra radnja, ne gasi joj se noæu žižak.
[19] Rukama svojima maša se preslice, i prstima svojima drži vreteno.
[20] Ruku svoju otvora siromahu, i pruža ruke ubogome.
[21] Ne boji se snijega za svoju èeljad, jer sva èeljad njezina ima po dvoje haljine.
[22] Pokrivaèe sama sebi gradi, tako platno i skerlet odijelo joj je.
[23] Zna se muž njezin na vratima kad sjedi sa starješinama zemaljskim.
[24] Košulje gradi i prodaje, i pojase daje trgovcu.
[25] Odijelo joj je krjepost i ljepota, i osmijeva se na vrijeme koje ide.
[26] Usta svoja otvora mudro i na jeziku joj je nauka blaga.
[27] Pazi na vladanje èeljadi svoje, i hljeba u lijenosti ne jede.
[28] Sinovi njezini podižu se i blagosiljaju je; muž njezin takoðer hvali je;
[29] Mnoge su žene bile vrsne, ali ti ih nadvišuješ sve.
[30] Ljupkost je prijevarna i ljepota tašta; žena koja se boji Gospoda, ona zaslužuje pohvalu.
[31] Podajte joj od ploda ruku njezinijeh, i neka je hvale na vratima djela njezina.