[1] Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
[2] Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
[3] Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
[4] Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
[5] Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
[6] Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
[7] Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
[8] Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
[9] Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
[10] Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
[11] Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
[12] Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu;
[13] Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
[14] Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
[15] Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
[16] Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
[17] Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
[18] A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
[19] Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
[20] Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
[21] U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
[22] Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
[23] Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
[24] Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
[25] Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
[26] Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
[27] Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
[28] Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
[29] Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
[30] Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
[31] Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
[32] Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
[33] Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.