Skip to content
Opens in a new window

[1] Bolji je zalogaj suha hljeba s mirom nego kuæa puna poklane stoke sa svaðom.

[2] Razuman sluga biæe gospodar nad sinom sramotnijem i s braæom æe dijeliti našljedstvo.

[3] Topionica je za srebro i peæ za zlato, a srca iskušava Gospod.

[4] Zao èovjek pazi na usne zle, a lažljivac sluša jezik pakostan.

[5] Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara.

[6] Vijenac su starcima unuci, a slava sinovima oci njihovi.

[7] Ne prilièi bezumnom visoka besjeda, akamoli knezu lažljiva besjeda.

[8] Poklon je dragi kamen onome koji ga prima, kuda se god okrene napreduje.

[9] Ko pokriva prijestup, traži ljubav; a ko ponavlja stvar, rastavlja glavne prijatelje.

[10] Ukor tišti razumnoga veæma nego ludoga sto udaraca.

[11] Zao èovjek traži samo odmet, ali æe se ljut glasnik poslati na nj.

[12] Bolje je da èovjeka srete medvjedica kojoj su oteti medvjediæi, nego bezumnik u svom bezumlju.

[13] Ko vraæa zlo za dobro, neæe se zlo odmaæi od kuæe njegove.

[14] Ko poène svaðu, otvori ustavu vodi; zato prije nego se zametne, proði se raspre.

[15] Ko opravda krivoga i ko osudi pravoga, obojica su gad Gospodu.

[16] Na što je blago bezumnome u ruci kad nema razuma da pribavi mudrost?

[17] U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.

[18] Èovjek bezuman daje ruku i jamèi se za prijatelja svojega.

[19] Ko miluje svaðu, miluje grijeh; ko podiže uvis vrata svoja, traži pogibao.

[20] Ko je opaka srca, neæe naæi dobra; i ko dvolièi jezikom, pašæe u zlo.

[21] Ko rodi bezumna, na žalost mu je, niti æe se radovati otac luda.

[22] Srce veselo pomaže kao lijek, a duh žalostan suši kosti.

[23] Bezbožnik prima poklon iz njedara da prevrati putove pravdi.

[24] Razumnomu je na licu mudrost, a oèi bezumniku vrljaju nakraj zemlje.

[25] Žalost je ocu svojemu sin bezuman, i jad roditeljci svojoj.

[26] Nije dobro globiti pravednika, ni da knezovi biju koga što je radio pravo.

[27] Usteže rijeèi svoje èovjek koji zna, i tiha je duha èovjek razuman.

[28] I bezuman kad muèi, misli se da je mudar, i razuman, kad stiskuje usne svoje.

Poslovice — Chapters