[1] Rijeèi Agura sina Jakejeva; sabrane rijeèi toga èovjeka Itilu, Itilu i Ukalu.
[2] Ja sam luði od svakoga, i razuma èovjeèijega nema u mene.
[3] Niti sam uèio mudrosti niti znam svetijeh stvari.
[4] Ko je izašao na nebo i opet sišao? ko je skupio vjetar u pregršti svoje? ko je svezao vode u plašt svoj? ko je utvrdio sve krajeve zemlji? kako mu je ime? i kako je ime sinu njegovu? znaš li?
[5] Sve su rijeèi Božije èiste; on je štit onima koji se uzdaju u nj.
[6] Ništa ne dodaji k rijeèima njegovijem, da te ne ukori i ne naðeš se laža.
[7] Za dvoje molim te; nemoj me se oglušiti dok sam živ:
[8] Taštinu i rijeè lažnu udalji od mene; siromaštva ni bogatstva ne daj mi, hrani me hljebom po obroku mom,
[9] Da ne bih najedavši se odrekao se tebe i rekao: ko je Gospod? ili osiromašivši da ne bih krao i uzalud uzimao ime Boga svojega.
[10] Ne opadaj sluge gospodaru njegovu, da te ne bi kleo i ti bio kriv.
[11] Ima rod koji psuje oca svojega i ne blagosilja matere svoje.
[12] Ima rod koji misli da je èist, a od svoga kala nije opran.
[13] Ima rod koji drži visoko oèi svoje, i vjeðe mu se dižu uvis.
[14] Ima rod kojemu su zubi maèevi i kutnjaci noževi, da proždire siromahe sa zemlje i uboge izmeðu ljudi.
[15] Pijavica ima dvije kæeri, koje govore: daj, daj. Ima troje nesito, i èetvrto nikad ne kaže: dosta:
[16] Grob, materica jalova, zemlja, koja ne biva sita vode, i oganj, koji ne govori: dosta.
[17] Oko koje se ruga ocu i neæe da sluša matere, kljuvaæe ga gavrani s potoka i jesti orliæi.
[18] Troje mi je èudesno, i èetvrtoga ne razumijem:
[19] Put orlov u nebo, put zmijin po stijeni, put laðin posred mora, i put èovjeèiji k djevojci.
[20] Taki je put kurvin: jede, i ubriše usta, pa veli: nijesam uèinila zla.
[21] Od troga se potresa zemlja, i èetvrtoga ne može podnijeti:
[22] Od sluge, kad postane car, od bezumnika, kad se najede hljeba,
[23] Od puštenice, kad se uda, od sluškinje kad naslijedi gospoðu svoju.
[24] Èetvoro ima maleno na zemlji, ali mudrije od mudaraca:
[25] Mravi, koji su slab narod, ali opet pripravljaju u ljeto sebi hranu;
[26] Pitomi zeèevi, koji su nejak narod, ali opet u kamenu grade sebi kuæu;
[27] Skakavci, koji nemaju cara, ali opet idu svi jatom;
[28] Pauk, koji rukama radi i u carskim je dvorima.
[29] Troje lijepo koraèa, i èetvrto lijepo hodi:
[30] Lav, najjaèi izmeðu zvjerova, koji ne uzmièe ni pred kim,
[31] Konj opasan po bedrima ili jarac, i car na koga niko ne ustaje.
[32] Ako si ludovao ponesavši se ili si zlo mislio, metni ruku na usta.
[33] Kad se razbija mlijeko, izlazi maslo; i ko jako nos utire, izgoni krv; tako ko draži na gnjev, zameæe svaðu.