[1] Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava.
[2] Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga.
[3] U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova.
[4] Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske.
[5] Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž.
[6] Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi.
[7] Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi.
[8] Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara.
[9] Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja.
[10] Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi.
[11] Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe.
[12] Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.
[13] I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost.
[14] Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar.
[15] Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.
[16] Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.
[17] Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak.
[18] Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem.
[19] Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga.
[20] Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.
[21] Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu.
[22] Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro.
[23] U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo.
[24] Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.
[25] Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru.
[26] U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište.
[27] Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh.
[28] U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu.
[29] Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.
[30] Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima.
[31] Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.
[32] Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti.
[33] Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.
[34] Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima.
[35] Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.