[1] Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao laviæi bez straha.
[2] Kad se u zemlji zla èine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se naðe èovjek razuman i vješt, ostaje dugo.
[3] Èovjek siromah koji èini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba.
[4] Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se.
[5] Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve.
[6] Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat.
[7] Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega.
[8] Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima.
[9] Ko odvraæa uho svoje da ne èuje zakona, i molitva je njegova mrska.
[10] Ko zavodi prave na zao put, pašæe u jamu svoju, a bezazleni naslijediæe dobro.
[11] Bogat èovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga.
[12] Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se èovjek.
[13] Ko krije prijestupe svoje, neæe biti sreæan; a ko priznaje i ostavlja, dobiæe milost.
[14] Blago èovjeku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo.
[15] Bezbožnik koji vlada narodom siromašnijem, lav je koji rièe i medvjed gladan.
[16] Knez bez razuma èini mnogo nepravde, a koji mrzi na lakomstvo, živjeæe dugo.
[17] Èovjek koji èini nasilje krvi ljudskoj, bježaæe do groba, a niko ga neæe zadržati.
[18] Ko hodi u bezazlenosti, spašæe se; a ko je opak na putovima, pašæe u jedan mah.
[19] Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, nasitiæe se sirotinje.
[20] Èovjek vjeran obiluje blagoslovima; a ko nagli da se obogati, neæe biti bez krivice.
[21] Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hljeba èovjek æe uèiniti zlo.
[22] Nagli da se obogati èovjek zavidljiv, a ne zna da æe mu doæi siromaštvo.
[23] Ko ukorava èovjeka naæi æe poslije veæu milost nego koji laska jezikom.
[24] Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku.
[25] Oholi zameæe svaðu; a ko se uzda u Gospoda, izobilovaæe.
[26] Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviæe se.
[27] Ko daje siromahu, neæe mu nedostajati; a ko odvraæa oèi svoje, biæe mu mnogo kletava.
[28] Kad se podižu bezbožnici, sakriva se èovjek; a kad ginu, umnožavaju se pravedni.