[1] Odgovor blag utišava gnjev, a rijeè prijeka podiže srdnju.
[2] Jezik mudrijeh ljudi ukrašava znanje, a usta bezumnijeh prosipaju bezumlje.
[3] Oèi su Gospodnje na svakom mjestu gledajuæi zle i dobre.
[4] Zdrav je jezik drvo životno, a opaèina s njega kršenje od vjetra.
[5] Lud se ruga nastavom oca svojega; a ko prima ukor, biva pametan.
[6] U kuæi pravednikovoj ima mnogo blaga; a u dohotku je bezbožnikovu rasap.
[7] Usne mudrijeh ljudi siju znanje, a srce bezumnièko ne èini tako.
[8] Žrtva je bezbožnièka gad Gospodu, a molitva pravednijeh ugodna mu je.
[9] Gad je Gospodu put bezbožnikov; a ko ide za pravdom, njega ljubi.
[10] Karanje je zlo onome ko ostavlja put; koji mrzi na ukor, umrijeæe.
[11] Pakao je i pogibao pred Gospodom, akamoli srca sinova èovjeèijih.
[12] Potsmjevaè ne ljubi onoga ko ga kori, niti ide k mudrima.
[13] Veselo srce veseli lice, a žalost u srcu obara duh.
[14] Srce razumno traži znanje, a usta bezumnijeh ljudi naslaðuju se bezumljem.
[15] Svi su dani nevoljnikovi zli; a ko je vesela srca, na gozbi je jednako.
[16] Bolje je malo sa strahom Gospodnjim nego veliko blago s nemirom.
[17] Bolje je jelo od zelja gdje je ljubav nego od vola ugojena gdje je mržnja.
[18] Èovjek gnjevljiv zameæe raspru; a ko je spor na gnjev, utišava svaðu.
[19] Put je lijenoga kao ograda od trnja, a staza je pravednijeh nasuta.
[20] Mudar je sin radost ocu, a èovjek bezuman prezire mater svoju.
[21] Bezumlje je radost bezumniku, a razuman èovjek hodi pravo.
[22] Namjere se rasipaju kad nema savjeta, a tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika.
[23] Raduje se èovjek odgovorom usta svojih, i rijeè u vrijeme kako je dobra!
[24] Put k životu ide gore razumnome da se saèuva od pakla ozdo.
[25] Gospod raskopava kuæu ponositima, a meðu udovici utvrðuje.
[26] Mrske su Gospodu misli zle, a besjede èistijeh mile su.
[27] Lakomac zatire svoju kuæu, a ko mrzi na poklone živ æe biti.
[28] Srce pravednikovo premišlja šta æe govoriti, a usta bezbožnièka rigaju zlo.
[29] Daleko je Gospod od bezbožnijeh, a molitvu pravednijeh èuje.
[30] Vid oèinji veseli srce, dobar glas goji kosti.
[31] Uho koje sluša karanje životno nastavaæe meðu mudrima.
[32] Ko odbacuje nastavu, ne mari za dušu svoju; a ko sluša karanje, biva razuman.
[33] Strah je Gospodnji nastava k mudrosti, i prije slave ide smjernost.