[1] Èovjek samovoljan traži što je njemu milo i miješa se u svašta.
[2] Bezumniku nije mio razum nego da se javlja srce njegovo.
[3] Kad doðe bezbožnik, doðe i rug, i prijekor sa sramotom.
[4] Rijeèi su iz usta èovjeèijih duboka voda, izvor je mudrosti potok koji se ražljeva.
[5] Nije dobro gledati bezbožniku ko je, da se uèini krivo pravomu na sudu.
[6] Usne bezumnikove pristaju u svaðu, i usta njegova dozivlju boj.
[7] Bezumniku su usta njegova pogibao, i usne njegove pruglo duši njegovoj.
[8] Rijeèi su opadaèeve kao izbijenijeh, ali slaze unutra u trbuh.
[9] I ko je nemaran u poslu svom brat je raspikuæi.
[10] Tvrda je kula ime Gospodnje, k njemu æe uteæi pravednik, i biæe u visokom zaklonu.
[11] Bogatstvo je bogatome jak grad i kao visok zid u njegovoj misli.
[12] Pred propast podiže se srce èovjeku, a prije slave ide smjernost.
[13] Ko odgovara prije nego èuje, to mu je ludost i sramota.
[14] Duh èovjeèji snosi bol svoj; a duh oboren ko æe podignuti?
[15] Srce razumna èovjeka dobavlja znanje, i uho mudrijeh traži znanje.
[16] Dar èovjeku širi mjesto i vodi ga pred vlastelje.
[17] Pravedan se èini ko je prvi u svojoj raspri, ali kad doðe bližnji njegov, ispituje se.
[18] Raspre prekida ždrijeb, i izmeðu silnijeh rasuðuje.
[19] Uvrijeðen je brat kao tvrd grad, i svaða je kao prijevornica na dvoru.
[20] Svakomu se trbuh siti plodom usta njegovijeh, dohotkom od usana svojih siti se.
[21] Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješæe plod njegov.
[22] Ko je našao ženu, našao je dobro i dobio ljubav od Gospoda.
[23] Siromah govori moleæi, a bogat odgovara oštro.
[24] Ko ima prijatelja, valja da postupa prijateljski, jer ima prijatelja vjernijih od brata.