[1] Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj?
[2] Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji,
[3] Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe:
[4] Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim.
[5] Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se.
[6] Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo.
[7] Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost.
[8] Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno.
[9] Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje.
[10] Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato.
[11] Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom.
[12] Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim.
[13] Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka.
[14] Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila.
[15] Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu.
[16] Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske.
[17] Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me.
[18] U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda.
[19] Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra.
[20] Putem pravednijem hodim, posred staza pravice,
[21] Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim.
[22] Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena.
[23] Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje.
[24] Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom.
[25] Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila;
[26] Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom;
[27] Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom.
[28] Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu;
[29] Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji;
[30] Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda;
[31] Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim.
[32] Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih.
[33] Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti.
[34] Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih.
[35] Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda.
[36] A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.