[1] Sine moj, ako primiš rijeèi moje, i zapovijesti moje sahraniš kod sebe,
[2] Da pazi uho tvoje na mudrost, i prigneš srce svoje k razumu,
[3] Ako prizoveš mudrost, i k razumu podigneš glas svoj,
[4] Ako ga ustražiš kao srebro, i kao sakriveno blago ako dobro ustražiš;
[5] Tada æeš razumjeti strah Gospodnji, i poznanje Božije naæi æeš.
[6] Jer Gospod daje mudrost, iz njegovijeh usta dolazi znanje i razum.
[7] Èuva pravima što doista jest, štit je onima koji hode u bezazlenosti,
[8] Da bi se držali staza pravijeh, a on èuva put svetaca svojih.
[9] Tada æeš razumjeti pravdu i sud i što je pravo, i svaki dobri put.
[10] Kad doðe mudrost u srce tvoje, i znanje omili duši tvojoj,
[11] Pomnjivost æe paziti na te, razum æe te èuvati,
[12] Izbavljajuæi te od zla puta, od ljudi koji govore opake stvari,
[13] Koji ostavljaju prave pute da idu putovima mraènijem,
[14] Koji se raduju zlo èineæi, i igraju u zlijem opaèinama;
[15] Kojih su putovi krivi, i sami su opaki na stazama svojim;
[16] Izbavljajuæi te od žene tuðe, od tuðinke, koja laska svojim rijeèima,
[17] Koja ostavlja voða mladosti svoje, i zaboravlja zavjet Boga svojega.
[18] Jer k smrti vodi dom njezin, i k mrtvima staze njezine.
[19] Ko god uðe k njoj ne vraæa se, niti izlazi na put životni.
[20] Zato hodi putem dobrijeh, i drži se staza pravednièkih.
[21] Jer æe pravednici nastavati na zemlji, i bezazleni æe ostati na njoj.
[22] A bezbožni æe se istrijebiti sa zemlje, i bezakonici æe se išèupati iz nje.