[1] I ovo su prièe Solomunove koje sabraše ljudi Jezekije cara Judina.
[2] Slava je Božija skrivati stvar, a slava je carska istraživati stvar.
[3] Visina nebu i dubina zemlji i srce carevima ne može se dosegnuti.
[4] Uzmi od srebra trosku, i izaæi æe livcu zaklad.
[5] Uzmi bezbožnika ispred cara, i utvrdiæe se pravdom prijesto njegov.
[6] Ne velièaj se pred carem i ne staj na mjesto gdje stoje vlastelji.
[7] Jer je bolje da ti se kaže: hodi gore, nego da te ponize pred knezom da vidiš svojim oèima.
[8] Ne idi odmah da se preš, gledaj šta bi èinio napošljetku ako bi te osramotio bližnji tvoj.
[9] Raspravi stvar svoju s bližnjim svojim, ali tuðe tajne ne otkrivaj,
[10] Da te ne bi psovao ko èuje, i sramota tvoja da ne bi ostala na tebi.
[11] Zlatne jabuke u srebrnijem sudima jesu zgodne rijeèi.
[12] Zlatna je grivna i nakit od najboljega zlata mudri karaè onome koji sluša.
[13] Vjeran je poslanik kao studen šnježna o žetvi onima koji ga pošlju, i rashlaðuje dušu svojim gospodarima.
[14] Ko se hvali darom lažnijem, on je kao oblaci i vjetar bez dažda.
[15] Strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti.
[16] Kad naðeš med, jedi koliko ti je dosta, da ne bi najedavši ga se izbljuvao ga.
[17] Rijetko neka ti noga stupa u kuæu bližnjega tvojega, da ne bi nasitivši se tebe omrzao na te.
[18] Ko god govori lažno svjedoèanstvo na bližnjega svojega, on je kao malj i maè i oštra strijela.
[19] Uzdanje je u nevjernika u nevolji zub slomljen i noga uganuta.
[20] Ko pjeva pjesme žalosnom srcu, on je kao onaj koji svlaèi haljinu na zimi, i kao ocat na salitru.
[21] Ako je gladan nenavidnik tvoj, nahrani ga hljeba, i ako je žedan, napoj ga vode.
[22] Jer æeš živo ugljevlje zgrnuti na glavu njegovu, i Gospod æe ti platiti.
[23] Sjeverni vjetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito.
[24] Bolje je sjedjeti u uglu od krova nego sa ženom svadljivom u kuæi zajednièkoj.
[25] Dobar je glas iz daljne zemlje kao studena voda žednoj duši.
[26] Pravednik koji pada pred bezbožnikom jest kao izvor nogama zamuæen i kao studenac pokvaren.
[27] Jesti mnogo meda nije dobro, i istraživati slavu nije slavno.
[28] Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova.