[1] Siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj bolji je nego opaki usnama svojim, koji je bezuman.
[2] Kad je duša bez znanja, nije dobro; i ko je brzijeh nogu, spotièe se.
[3] Ludost èovjeèija prevraæa put njegov, a srce se njegovo gnjevi na Gospoda.
[4] Bogatstvo pribavlja mnogo prijatelja, a siromaha ostavlja prijatelj njegov.
[5] Lažan svjedok neæe ostati bez kara, i ko govori laž, neæe uteæi.
[6] Mnogi ugaðaju knezu, i svak je prijatelj èovjeku podatljivu.
[7] Na siromaha mrze sva braæa njegova, još više se prijatelji njegovi udaljuju od njega; vièe za njima, ali ih nema.
[8] Ko pribavlja razum, ljubi dušu svoju; i ko pazi na mudrost, naæi æe dobro.
[9] Svjedok lažan neæe ostati bez kara, i ko govori laž, poginuæe.
[10] Ne dolikuju bezumnom miline, ni sluzi da vlada knezovima.
[11] Razum zadržava èovjeka od gnjeva, i èast mu je mimoiæi krivicu.
[12] Careva je srdnja kao rika mladoga lava, i ljubav je njegova kao rosa travi.
[13] Bezuman je sin muka ocu svojemu, i svadljivost ženina neprestano prokisivanje.
[14] Kuæa i imanje našljeðuje se od otaca; a od Gospoda je razumna žena.
[15] Lijenost navodi tvrd san, i nemarljiva duša gladovaæe.
[16] Ko drži zapovijesti, èuva dušu svoju; a ko ne mari za putove svoje, poginuæe.
[17] Gospodu pozaima ko poklanja siromahu, i platiæe mu za dobro njegovo.
[18] Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja.
[19] Velik gnjev pokazuj kad praštaš kar, i kad oprostiš, poslije veæma pokaraj.
[20] Slušaj svjet i primaj nastavu, da poslije budeš mudar.
[21] Mnogo ima misli u srcu èovjeèijem, ali što Gospod naumi ono æe ostati.
[22] Želja èovjeku treba da je da èini milost, a bolji je siromah nego laža.
[23] Strah je Gospodnji na život; u koga je on, boravi sit, niti ga pohodi zlo.
[24] Ljenivac krije ruku svoju u njedra, ni k ustima svojim ne prinosi je.
[25] Udri potsmjevaèa da ludi omudra, i razumnoga nakaraj da razumije nauku.
[26] Sin sramotan i prijekoran upropašæuje oca i odgoni mater.
[27] Nemoj, sine, slušati nauke koja odvodi od rijeèi razumnijeh.
[28] Nevaljao svjedok potsmijeva se pravdi, i usta bezbožnièka proždiru nepravdu.
[29] Gotovi su potsmjevaèima sudovi i bezumnicima boj na leða.