[1] Sine, èuvaj rijeèi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe.
[2] Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih.
[3] Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega.
[4] Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost,
[5] Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima.
[6] Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah,
[7] I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa,
[8] Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj,
[9] U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe;
[10] A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca,
[11] Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe,
[12] Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše.
[13] I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu:
[14] Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje;
[15] Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te.
[16] Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim.
[17] Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom.
[18] Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem.
[19] Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni,
[20] Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan.
[21] Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga.
[22] Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan,
[23] Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život.
[24] Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih.
[25] Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem.
[26] Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila.
[27] Kuæa je njezina put pakleni koji vodi u klijeti smrtne.