[1] Mudar sin sluša nastavu oca svojega; a potsmjevaè ne sluša ukora.
[2] Od ploda usta svojih svaki æe jesti dobro, a duša nevaljalijeh ljudi nasilje.
[3] Ko èuva usta svoja, èuva svoju dušu; ko razvaljuje usne, propada.
[4] Željna je duša ljenivèeva, ali nema ništa; a duša vrijednijeh ljudi obogatiæe se.
[5] Na lažnu rijeè mrzi pravednik; a bezbožnik se mrazi i sramoti.
[6] Pravda èuva onoga koji hodi bezazleno; a bezbožnost obara grješnika.
[7] Ima ko se gradi bogat a nema ništa, i ko se gradi siromah a ima veliko blago.
[8] Otkup je za život èovjeku bogatstvo njegovo, a siromah ne sluša prijetnje.
[9] Vidjelo pravednièko svijetli se, a žižak bezbožnièki ugasiæe se.
[10] Od oholosti biva samo svaða, a koji primaju svjet, u njih je mudrost.
[11] Blago koje se taštinom teèe umaljava se, a ko sabira rukom, umnožava.
[12] Dugo nadanje mori srce, i želja je ispunjena drvo životno.
[13] Ko prezire rijeè sam sebi udi; a ko se boji zapovijesti, platiæe mu se.
[14] Nauka je mudroga izvor životni da se saèuva prugala smrtnijeh.
[15] Dobar razum daje ljubav, a put je bezakonièki hrapav.
[16] Svaki pametan èovjek radi s razumom, a bezuman raznosi bezumlje.
[17] Glasnik bezbožan pada u zlo, a vjeran je poslanik lijek.
[18] Siromaštvo i sramota doæi æe na onoga koji odbacuje nastavu; a ko èuva karanje, proslaviæe se.
[19] Ispunjena je želja slast duši, a bezumnima je mrsko otstupiti oda zla.
[20] Ko hodi s mudrima postaje mudar, a ko se druži s bezumnicima postaje gori.
[21] Grješnike goni zlo, a pravednicima se vraæa dobro.
[22] Dobar èovjek ostavlja našljedstvo sinovima sinova svojih, a grješnikovo imanje èuva se pravedniku.
[23] Izobila hrane ima na njivi siromaškoj, a ima ko propada sa zle uprave.
[24] Ko žali prut, mrzi na sina svojega; a ko ga ljubi, kara ga za vremena.
[25] Pravednik jede, i sita mu je duša; a trbuh bezbožnicima nema dosta.