[1] A po veèeru subotnom na osvitak prvoga dana nedjelje doðe Marija Magdalina i druga Marija da ogledaju grob.
[2] I gle, zemlja se zatrese vrlo; jer anðeo Gospodnji siðe s neba, i pristupivši odvali kamen od vrata grobnijeh i sjeðaše na njemu.
[3] A lice njegovo bijaše kao munja, i odijelo njegovo kao snijeg.
[4] I od straha njegova uzdrktaše se stražari, i postadoše kao mrtvi.
[5] A anðeo odgovarajuæi reèe ženama: ne bojte se vi; jer znam da Isusa raspetoga tražite.
[6] Nije ovdje: jer ustade kao što je kazao. Hodite da vidite mjesto gdje je ležao Gospod.
[7] Pa idite brže te kažite uèenicima njegovijem da je ustao iz mrtvijeh. I gle, on æe pred vama otiæi u Galileju; tamo æete ga vidjeti. Eto ja vam kazah.
[8] I izišavši brzo iz groba sa strahom i radosti velikom potekoše da jave uèenicima njegovijem.
[9] A kad iðahu da jave uèenicima njegovijem, i gle, srete ih Isus govoreæi: zdravo! A one pristupivši uhvatiše se za noge njegove i pokloniše mu se.
[10] Tada reèe im Isus: ne bojte se; idite te javite braæi mojoj neka idu u Galileju; i tamo æe me vidjeti.
[11] A kad iðahu, gle, neki od stražara doðoše u grad i javiše glavarima sveštenièkijem sve što se dogodilo.
[12] I oni sastavši se sa starješinama uèiniše vijeæu, i dadoše vojnicima dovoljno novaca
[13] Govoreæi: kažite: uèenici njegovi doðoše noæu i ukradoše ga kad smo mi spavali.
[14] I ako to èuje sudija, mi æemo njega umiriti, i naèiniti da vama ništa ne bude.
[15] A oni uzevši novce uèiniše kao što su nauèeni bili. I razglasi se ova rijeè po Jevrejima i do danas.
[16] A jedanaest uèenika otidoše u Galileju u goru kuda im je kazao Isus.
[17] I kad ga vidješe, pokloniše mu se; a jedni posumnjaše.
[18] I pristupivši Isus reèe im govoreæi: dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji.
[19] Idite dakle i nauèite sve narode krsteæi ih va ime oca i sina i svetoga Duha,
[20] Uèeæi ih da sve drže što sam vam zapovijedao; i evo ja sam s vama u sve dane do svršetka vijeka. Amin.