[1] I ušavši u laðu prijeðe i doðe u svoj grad.
[2] I gle, donesoše mu uzeta koji ležaše na odru. I vidjevši Isus vjeru njihovu reèe uzetome: ne boj se, sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji.
[3] I gle, neki od književnika rekoše u sebi: ovaj huli na Boga.
[4] I videæi Isus pomisli njihove reèe: zašto zlo mislite u srcima svojijem?
[5] Jer šta je lakše reæi: opraštaju ti se grijesi; ili reæi: ustani i hodi?
[6] Ali da znate da vlast ima sin èovjeèij na zemlji opraštati grijehe tada reèe uzetome): ustani, uzmi odar svoj i idi doma.
[7] I ustavši otide doma.
[8] A ljudi videæi èudiše se, i hvališe Boga, koji je dao vlast takovu ljudima.
[9] I odlazeæi Isus odande vidje èovjeka gdje sjedi na carini, po imenu Mateja, i reèe mu: hajde za mnom. I ustavši otide za njim.
[10] I kad jeðaše u kuæi, gle, mnogi carinici i grješnici doðoše i jeðahu s Isusom i s uèenicima njegovijem.
[11] I vidjevši to fariseji govorahu uèenicima njegovijem: zašto s carinicima i grješnicima uèitelj vaš jede i pije?
[12] A Isus èuvši to reèe im: ne trebaju zdravi ljekara nego bolesni.
[13] Nego idite i nauèite se šta znaèi: milosti hoæu, a ne priloga. Jer ja nijesam došao da zovem pravednike no grješnike na pokajanje.
[14] Tada pristupiše k njemu uèenici Jovanovi govoreæi: zašto mi i fariseji postimo mnogo, a uèenici tvoji ne poste?
[15] A Isus reèe im: eda li mogu svatovi plakati dok je s njima ženik? Nego æe doæi vrijeme kad æe se oteti od njih ženik, i onda æe postiti.
[16] Jer niko ne meæe nove zakrpe na staru haljinu; jer æe zakrpa odadrijeti od haljine, i gora æe rupa biti.
[17] Niti se ljeva vino novo u mjehove stare; inaèe mjehovi prodru se i vino se prolije, i mjehovi propadnu. Nego se ljeva vino novo u mjehove nove, i oboje se saèuva.
[18] Dok on tako govoraše njima, gle, knez nekakav doðe i klanjaše mu se govoreæi: kæi moja sad umrije; nego doði i metni na nju ruku svoju, i oživljeæe.
[19] I ustavši Isus za njim poðe i uèenici njegovi.
[20] I gle, žena koja je dvanaest godina bolovala od teèenja krvi pristupi sastrag i dohvati mu se skuta od haljine njegove.
[21] Jer govoraše u sebi: samo ako se dotaknem haljine njegove, ozdraviæu.
[22] A Isus obazrevši se i vidjevši je reèe: ne boj se, kæeri; vjera tvoja pomogla ti je. I ozdravi žena od toga èasa.
[23] I došavši Isus u dom knežev i vidjevši sviraèe i ljude zabunjene
[24] Reèe im: otstupite, jer djevojka nije umrla, nego spava. I potsmijevahu mu se.
[25] A kad istjera ljude, uðe, i uhvati je za ruku, i usta djevojka.
[26] I otide glas ovaj po svoj zemlji onoj.
[27] A kad je Isus odlazio odande, za njim iðahu dva slijepca vièuæi i govoreæi: pomiluj nas, sine Davidov!
[28] A kad doðe u kuæu, pristupiše k njemu slijepci, i reèe im Isus: vjerujete li da mogu to uèiniti? A oni mu rekoše: da, Gospode.
[29] Tada dohvati se oèiju njihovijeh govoreæi: po vjeri vašoj neka vam bude.
[30] I otvoriše im se oèi. I zaprijeti im Isus govoreæi: gledajte da niko ne dozna.
[31] A oni izišavši razglasiše ga po svoj zemlji onoj.
[32] Kad oni pak iziðu, gle, dovedoše k njemu èovjeka nijema i bijesna.
[33] I pošto izgna ðavola, progovori nijemi. I divljaše se narod govoreæi: nigda se toga nije vidjelo u Izrailju.
[34] A fariseji govorahu: pomoæu kneza ðavolskog izgoni ðavole.
[35] I prohoðaše Isus po svijem gradovima i selima uèeæi po zbornicama njihovijem i propovijedajuæi jevanðelje o carstvu, i iscjeljujuæi svaku bolest i svaku nemoæ po ljudima.
[36] A gledajuæi ljude sažali mu se, jer bijahu smeteni i rasijani kao ovce bez pastira.
[37] Tada reèe uèenicima svojijem: žetve je mnogo, a poslenika malo.
[38] Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju.