[1] Poèetak jevanðelja Isusa Hrista sina Božijega.
[2] Kao što stoji u proroka: evo ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom.
[3] Glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodnji, poravnite staze njegove.
[4] Pojavi se Jovan krsteæi u pustinji, i propovijedajuæi krštenje pokajanja za oproštenje grijeha.
[5] I izlažaše k njemu sva Judejska zemlja i Jerusalimljani; i kršæavaše ih sve u Jordanu rijeci, i ispovijedahu grijehe svoje.
[6] A Jovan bijaše obuèen u kamilju dlaku, i imaše pojas kožan oko sebe; i jeðaše skakavce i med divlji.
[7] I propovijedaše govoreæi: ide za mnom jaèi od mene, pred kim ja nijesam dostojan sagnuti se i odriješiti remena na obuæi njegovoj.
[8] Ja vas kršæavam vodom, a on æe vas krstiti Duhom svetijem.
[9] I u to vrijeme doðe Isus iz Nazareta Galilejskoga, i krsti ga Jovan u Jordanu,
[10] I odmah izlazeæi iz vode vidje nebo gdje se otvori, i Duh kao golub siðe na nj.
[11] I glas doðe s neba: ti si sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.
[12] I odmah Duh izvede ga u pustinju.
[13] I bi ondje u pustinji dana èetrdeset, i kuša ga sotona, i bi sa zvjerinjem, i anðeli služahu mu.
[14] A pošto predadoše Jovana, doðe Isus u Galileju propovijedajuæi jevanðelje o carstvu Božijemu
[15] I govoreæi: iziðe vrijeme i približi se carstvo Božije; pokajte se i vjerujte jevanðelje.
[16] I hodeæi pokraj mora vidje Simona, i Andriju brata njegova gdje bacaju mreže u more; jer bijahu ribari.
[17] I reèe im Isus: hajdete za mnom, i uèiniæu vas lovcima ljudskijem.
[18] I odmah ostavivši mreže svoje poðoše za njim.
[19] I otišavši malo odande ugleda Jakova Zevedejeva, i Jovana brata njegova, i oni u laði krpljahu mreže;
[20] I odmah pozva ih; i ostavivši oca svojega Zevedeja u laði s najamnicima poðoše za njim.
[21] I doðoše u Kapernaum; i odmah u subotu ušavši u zbornicu uèaše.
[22] I divljahu se nauci njegovoj; jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima a ne kao književnici.
[23] I bijaše u zbornici njihovoj èovjek s duhom neèistijem, i povika
[24] Govoreæi: proði se, što je tebi do nas, Isuse Nazareæanine? Došao si da nas pogubiš? Znam te ko si, svetac Božij.
[25] I zaprijeti mu Isus govoreæi: umukni, i iziði iz njega.
[26] I strese ga duh neèisti, i povika iza glasa, i iziðe iz njega.
[27] I uplašiše se svi tako da pitahu jedan drugoga govoreæi: šta je ovo? i kakva je ovo nauka nova, da s vlasti i duhovima neèistijem zapovijeda, i slušaju ga?
[28] I otide glas o njemu odmah po svoj okolini Galilejskoj,
[29] I odmah izišavši iz zbornice doðoše u dom Simonov i Andrijin s Jakovom i Jovanom.
[30] A tašta Simonova ležaše od groznice; i odmah kazaše mu za nju.
[31] I pristupivši podiže je uzevši je za ruku i pusti je groznica odmah, i služaše im.
[32] A kad bi pred veèe, pošto sunce zaðe, donošahu k njemu sve bolesnike i bijesne.
[33] I sav grad bijaše se sabrao k vratima.
[34] I iscijeli mnoge bolesnike od razliènijeh bolesti, i ðavole mnoge istjera, i ne dadijaše ðavolima da kazuju da ga poznavahu.
[35] A ujutru vrlo rano ustavši iziðe, i otide nasamo, i ondje se moljaše Bogu.
[36] I za njim potrèaše Simon i koji bijahu s njim.
[37] I našavši ga rekoše mu: traže te svi.
[38] I reèe im: hajdemo u obližnja sela i gradove da i tamo propovjedim: jer sam ja na to došao.
[39] I propovijeda po zbornicama njihovijem po svoj Galileji, i ðavole izgoni.
[40] I doðe k njemu gubavac moleæi ga i na koljenima kleèeæi pred njim i reèe mu: ako hoæeš, možeš me oèistiti.
[41] A Isus smilovavši se pruži ruku, i dohvativši ga se reèe mu: hoæu, oèisti se.
[42] I tek što mu to reèe, a guba otide s njega, i osta èist.
[43] I zaprijetivši mu odmah istjera ga,
[44] I reèe mu: gledaj da nikome ništa ne kažeš, nego idi te se pokaži svešteniku, i prinesi za oèišæenje svoje što je zapovjedio Mojsije za svjedoèanstvo njima.
[45] A on izišavši poèe mnogo propovijedati i kazivati šta je bilo tako da Isus ne može javno u grad uæi, nego bijaše napolju u pustijem mjestima, i dolažahu k njemu sa sviju strana.