[1] I kad svrši Isus rijeèi ove, reèe uèenicima svojima:
[2] Znate da æe do dva dana biti pasha, i sina èovjeèijega predaæe da se razapne.
[3] Tada skupiše se glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne u dvor poglavara sveštenièkoga po imenu Kajafe;
[4] I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili.
[5] I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio.
[6] A kad Isus bješe u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga,
[7] Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeðaše za trpezom.
[8] A kad vidješe to uèenici njegovi, rasrdiše se govoreæi: zašto se èini taka šteta?
[9] Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima.
[10] A kad razumje Isus, reèe im: šta smetate ženu? Ona uèini dobro djelo na meni.
[11] Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda.
[12] A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi.
[13] Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanðelje po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin što uèini ona.
[14] Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima sveštenièkijem,
[15] I reèe: šta æete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika.
[16] I od tada tražaše zgodu da ga izda.
[17] A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: gdje æeš da ti zgotovimo pashu da jedeš?
[18] A on reèe: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: uèitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe æu da uèinim pashu s uèenicima svojijem.
[19] I uèiniše uèenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu.
[20] A kad bi uveèe, sjede za trpezu sa dvanaestoricom.
[21] I kad jeðahu reèe im: zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me.
[22] I zabrinuvši se vrlo poèeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode?
[23] A on odgovarajuæi reèe: koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu onaj æe me izdati.
[24] Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek.
[25] A Juda, izdajnik njegov, odgovarajuæi reèe: da nijesam ja, ravi? Reèe mu: ti kaza.
[26] I kad jeðahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše uèenicima, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje.
[27] I uze èašu i davši hvalu dade im govoreæi: pijte iz nje svi;
[28] Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha.
[29] Kažem vam pak da neæu otsad piti od ovoga roda vinogradskoga do onoga dana kad æu piti s vama novoga u carstvu oca svojega.
[30] I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku.
[31] Tada reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer u pismu stoji: udariæu pastira i ovce od stada razbjeæi æe se.
[32] A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju.
[33] A Petar reèe mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neæu nikad sablazniti.
[34] Reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi.
[35] Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neæu te se odreæi. Tako i svi uèenici rekoše.
[36] Tada doðe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima: sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu.
[37] I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèe tužiti.
[38] Tada reèe im Isus: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite sa mnom.
[39] I otišavši malo pade na lice svoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! ako je moguæe da me mimoiðe èaša ova; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti.
[40] I došavši k uèenicima naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: zar ne mogoste jedan èas postražiti sa mnom?
[41] Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan, ali je tijelo slabo.
[42] Opet po drugi put otide i pomoli se govoreæi: oèe moj! ako me ne može ova èaša mimoiæi da je ne pijem, neka bude volja tvoja.
[43] I došavši naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale.
[44] I ostavivši ih otide opet i treæi put te se pomoli govoreæi one iste rijeèi.
[45] Tada doðe k uèenicima svojijem i reèe im: jednako spavate i poèivate; evo se približi èas, i sin èovjeèij predaje se u ruke grješnika.
[46] Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj.
[47] I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, doðe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i starješina narodnijeh.
[48] A izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je; držite ga.
[49] I odmah pristupivši k Isusu reèe: zdravo, ravi! i cjeliva ga.
[50] A Isus reèe mu: prijatelju! šta æeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga.
[51] I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho.
[52] Tada reèe mu Isus: vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža æe izginuti.
[53] Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anðela?
[54] Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude?
[55] U taj èas reèe Isus ljudima: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio uèeæi u crkvi, i ne uhvatiste me.
[56] A ovo sve bi da se zbudu pisma proroèka. Tada uèenici svi ostaviše ga, i pobjegoše.
[57] I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru sveštenièkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše.
[58] A Petar iðaše za njim izdaleka do dvora poglavara sveštenièkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak.
[59] A glavari sveštenièki i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedoèanstva na Isusa da bi ga ubili;
[60] I ne naðoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne naðoše. Najposlije doðoše dva lažna svjedoka,
[61] I rekoše: on je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana naèiniti je.
[62] I ustavši poglavar sveštenièki reèe mu: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe?
[63] A Isus muèaše. I poglavar sveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij?
[64] Reèe mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjeti sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem.
[65] Tada poglavar sveštenièki razdrije haljine svoje govoreæi: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad èuste hulu njegovu.
[66] Šta mislite? A oni odgovarajuæi rekoše: zaslužio je smrt.
[67] Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške
[68] Govoreæi: proreci nam, Hriste, ko te udari?
[69] A Petar sjeðaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreæi: i ti si bio s Isusom Galilejcem.
[70] A on se odreèe pred svima govoreæi: ne znam šta govoriš.
[71] A kad iziðe k vratima ugleda ga druga, i reèe onima što bijahu ondje: i ovaj bješe s Isusom Nazareæaninom.
[72] I opet odreèe se s kletvom: ne znam tog èovjeka.
[73] A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje.
[74] Tada se poèe kleti i preklinjati da ne zna tog èovjeka. I odmah zapjeva pijetao.
[75] I opomenu se Petar rijeèi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. I izišavši napolje plaka gorko.