[1] I izišavši Isus iðaše od crkve, i pristupiše k njemu uèenici njegovi da mu pokažu graðevinu crkvenu.
[2] A Isus reèe im: ne vidite li sve ovo? Zaista vam kažem: neæe ostati ovdje ni kamen na kamenu koji se neæe razmetnuti.
[3] A kad sjeðaše na gori Maslinskoj pristupiše k njemu uèenici nasamo govoreæi: kaži nam kad æe to biti? i kakav je znak tvojega dolaska i pošljetka vijeka?
[4] I odgovarajuæi Isus reèe im: èuvajte se da vas ko ne prevari.
[5] Jer æe mnogi doæi u ime moje govoreæi: ja sam Hristos. I mnoge æe prevariti.
[6] Èuæete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite; jer treba da to sve bude. Ali nije još tada pošljedak.
[7] Jer æe ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biæe gladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svijetu.
[8] A to je sve poèetak stradanja.
[9] Tada æe vas predati na muke, i pobiæe vas, i svi æe narodi omrznuti na vas imena mojega radi.
[10] I tada æe se mnogi sablazniti, i drug druga izdaæe, i omrznuæe drug na druga.
[11] I iziæi æe mnogi lažni proroci i prevariæe mnoge.
[12] I što æe se bezakonje umnožiti, ohladnjeæe ljubav mnogijeh.
[13] Ali koji pretrpi do kraja blago njemu.
[14] I propovjediæe se ovo jevanðelje o carstvu po svemu svijetu za svjedoèanstvo svijem narodima. I tada æe doæi pošljedak.
[15] Kad dakle ugledate mrzost opušæenja, o kojoj govori prorok Danilo, gdje stoji na mjestu svetome koji èita da razumije):
[16] Tada koji budu u Judeji neka bježe u gore;
[17] I koji bude na krovu da ne silazi uzeti što mu je u kuæi;
[18] I koji bude u polju da se ne vrati natrag da uzme haljine svoje.
[19] A teško trudnima i dojilicama u te dane.
[20] Nego se molite Bogu da ne bude bježan vaša u zimu ni u subotu;
[21] Jer æe biti nevolja velika kakova nije bila od postanja svijeta dosad niti æe biti;
[22] I da se oni dani ne skrate, niko ne bi ostao; ali izbranijeh radi skratiæe se dani oni.
[23] Tada ako vam ko reèe: evo ovdje je Hristos ili ondje, ne vjerujte.
[24] Jer æe iziæi lažni hristosi i lažni proroci, i pokazaæe znake velike i èudesa da bi prevarili, ako bude moguæe, i izbrane.
[25] Eto vam kazah naprijed.
[26] Ako vam dakle reku: evo ga u pustinji, ne izlazite; evo ga u sobama, ne vjerujte.
[27] Jer kako što munja izlazi od istoka i pokazuje se do zapada, taki æe biti dolazak sina èovjeèijega.
[28] Jer gdje je strvina onamo æe se i orlovi kupiti.
[29] I odmah æe po nevolji dana tijeh sunce pomrèati, i mjesec svoju svjetlost izgubiti, i zvijezde s neba spasti, i sile nebeske pokrenuti se.
[30] I tada æe se pokazati znak sina èovjeèijega na nebu; i tada æe proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaæe sina èovjeèijega gdje ide na oblacima nebeskima sa silom i slavom velikom.
[31] I poslaæe anðele svoje s velikijem glasom trubnijem; i sabraæe izbrane njegove od èetiri vjetra, od kraja do kraja nebesa.
[32] Od smokve nauèite se prièi: kad se veæ njezine grane pomlade i ulistaju, znate da je blizu ljeto.
[33] Tako i vi kad vidite sve ovo, znajte da je blizu kod vrata.
[34] Zaista vam kažem: ovaj naraštaj neæe proæi dok se ovo sve ne zbude.
[35] Nebo i zemlja proæi æe, ali rijeèi moje neæe proæi.
[36] A o danu tome i o èasu niko ne zna, ni anðeli nebeski, do otac moj sam.
[37] Jer kako što je bilo u vrijeme Nojevo tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega.
[38] Jer kako što pred potopom jeðahu i pijahu, ženjahu se i udavahu do onoga dana kad Noje uðe u kovèeg,
[39] I ne osjetiše dok ne doðe potop i odnese sve; tako æe biti i dolazak sina èovjeèijega.
[40] Tada æe biti dva na njivi; jedan æe se uzeti, a drugi æe se ostaviti.
[41] Dvije æe mljeti na žrvnjevima; jedna æe se uzeti, a druga æe se ostaviti.
[42] Stražite dakle, jer ne znate u koji æe èas doæi Gospod vaš.
[43] Ali ovo znajte: kad bi znao domaæin u koje æe vrijeme doæi lupež, èuvao bi i ne bi dao potkopati kuæe svoje.
[44] Zato i vi budite gotovi; jer u koji èas ne mislite doæi æe sin èovjeèij.
[45] Ko je dakle taj vjerni i mudri sluga kojega je postavio gospodar njegov nad svojima domašnjima da im daje hranu na obrok?
[46] Blago tome sluzi kojega došavši gospodar njegov naðe da izvršuje tako.
[47] Zaista vam kažem: postaviæe ga nad svijem imanjem svojim.
[48] Ako li taj rðavi sluga reèe u srcu svome: neæe moj gospodar još zadugo doæi;
[49] I poène biti svoje drugare, i jesti i piti s pijanicama;
[50] Doæi æe gospodar toga sluge u dan kad se ne nada, i u èas kad ne misli.
[51] I rasjeæi æe ga napola, i daæe mu platu kao i licemjerima; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.