[1] Pazite da pravdu svoju ne èinite pred ljudima da vas oni vide; inaèe plate nemate od oca svojega koji je na nebesima.
[2] Kad dakle daješ milostinju, ne trubi pred sobom, kao što èine licemjeri po zbornicama i po ulicama da ih hvale ljudi. Zaisto vam kažem: primili su platu svoju.
[3] A ti kad èiniš milostinju, da ne zna ljevaka tvoja što èini desnica tvoja.
[4] Tako da bude milostinja tvoja tajna; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno.
[5] I kad se moliš Bogu, ne budi kao licemjeri, koji rado po zbornicama i na raskršæu po ulicama stoje i mole se da ih vide ljudi. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju.
[6] A ti kad se moliš, uði u klijet svoju, i zatvorivši vrata svoja, pomoli se ocu svojemu koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno.
[7] A kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci; jer oni misle da æe za mnoge rijeèi svoje biti uslišeni.
[8] Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše;
[9] Ovako dakle molite se vi: Oèe naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje;
[10] Da doðe carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu;
[11] Hljeb naš potrebni daj nam danas;
[12] I oprosti nam dugove naše kao i mi što opraštamo dužnicima svojijem;
[13] I ne navedi nas u napast; no izbavi nas oda zla. Jer je tvoje carstvo, i sila, i slava vavijek. Amin.
[14] Jer ako opraštate ljudima grijehe njihove, oprostiæe i vama otac vaš nebeski.
[15] Ako li ne opraštate ljudima grijeha njihovijeh, ni otac vaš neæe oprostiti vama grijeha vašijeh.
[16] A kad postite, ne budite žalosni kao licemjeri; jer oni naèine blijeda lica svoja da ih vide ljudi gdje poste. Zaisto vam kažem da su primili platu svoju.
[17] A ti kad postiš, namaži glavu svoju, i lice svoje umij,
[18] Da te ne vide ljudi gdje postiš, nego otac tvoj koji je u tajnosti; i otac tvoj koji vidi tajno, platiæe tebi javno.
[19] Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rða kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu;
[20] Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rða ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu.
[21] Jer gdje je vaše blago, ondje æe biti i srce vaše.
[22] Svijeæa je tijelu oko. Ako dakle bude oko tvoje zdravo, sve æe tijelo tvoje svijetlo biti.
[23] Ako li oko tvoje kvarno bude, sve æe tijelo tvoje tamno biti. Ako je dakle vidjelo što je u tebi tama, akamoli tama?
[24] Niko ne može dva gospodara služiti: jer ili æe na jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili jednome voljeti, a za drugog ne mariti. Ne možete Bogu služiti i mamoni.
[25] Zato vam kažem: ne brinite se za život svoj, šta æete jesti, ili šta æete piti; ni za tijelo svoje, u što æete se obuæi. Nije li život pretežniji od hrane, i tijelo od odijela?
[26] Pogledajte na ptice nebeske kako ne siju, niti žnju, ni sabiraju u žitnice; pa otac vaš nebeski hrani ih. Nijeste li vi mnogo pretežniji od njih?
[27] A ko od vas brinuæi se može primaknuti rastu svojemu lakat jedan?
[28] I za odijelo što se brinete? Pogledajte na ljiljane u polju kako rastu; ne trude se niti predu.
[29] Ali ja vam kažem da ni Solomun u svoj svojoj slavi ne obuèe se kao jedan od njih.
[30] A kad travu po polju, koja danas jest a sjutra se u peæ baca, Bog tako odijeva; akamoli vas, malovjerni?
[31] Ne brinite se dakle govoreæi: šta æemo jesti, ili, šta æemo piti, ili, èim æemo se odjenuti?
[32] Jer sve ovo neznabošci ištu; a zna i otac vaš nebeski da vama treba sve ovo.
[33] Nego ištite najprije carstva Božijega, i pravde njegove, i ovo æe vam se sve dodati.
[34] Ne brinite se dakle za sjutra; jer sjutra brinuæe se za se. Dosta je svakom danu zla svoga.