[1] A kad on vidje narod, pope se na goru, i sjede, i pristupiše mu uèenici njegovi.
[2] I otvorivši usta svoja uèaše ih govoreæi:
[3] Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko;
[4] Blago onima koji plaèu, jer æe se utješiti;
[5] Blago krotkima, jer æe naslijediti zemlju;
[6] Blago gladnima i žednima pravde, jer æe se nasititi;
[7] Blago milostivima, jer æe biti pomilovani;
[8] Blago onima koji su èistoga srca, jer æe Boga vidjeti;
[9] Blago onima koji mir grade, jer æe se sinovi Božiji nazvati;
[10] Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko.
[11] Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i reku na vas svakojake rðave rijeèi lažuæi, mene radi.
[12] Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke prije vas.
[13] Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, èim æe se osoliti? Ona veæ neæe biti ni za što, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze.
[14] Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.
[15] Niti se užiže svijeæa i meæe pod sud nego na svijeænjak, te svijetli svima koji su u kuæi.
[16] Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.
[17] Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nijesam došao da pokvarim, nego da ispunim.
[18] Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neæe nestati ni najmanjega slovca ili jedne title iz zakona dok se sve ne izvrši.
[19] Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauèi tako ljude, najmanji nazvaæe se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauèi, taj æe se veliki nazvati u carstvu nebeskome.
[20] Jer vam kažem da ako ne bude veæa pravda vaša nego književnika i fariseja, neæete uæi u carstvo nebesko.
[21] Èuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biæe kriv sudu.
[22] A ja vam kažem da æe svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reèe bratu svojemu: raka! biæe kriv skupštini; a ko reèe: budalo! biæe kriv paklu ognjenom.
[23] Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,
[24] Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda doði i prinesi dar svoj.
[25] Miri se sa suparnikom svojijem brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne vrgnu.
[26] Zaista ti kažem: neæeš iziæi odande dok ne daš do pošljednjega dinara.
[27] Èuli ste kako je kazano starima: ne èini preljube.
[28] A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, veæ je uèinio preljubu u srcu svojemu.
[29] A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao.
[30] I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, otsijeci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojijeh negoli sve tijelo tvoje da bude baèeno u pakao.
[31] Tako je kazano: ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu.
[32] A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te èini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu èini.
[33] Još ste èuli kako je kazano starima: ne kuni se krivo, a ispuni što si se Gospodu zakleo.
[34] A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je prijestol Božij;
[35] Ni zemljom, jer je podnožje nogama njegovijem; ni Jerusalimom, jer je grad velikoga cara.
[36] Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš ni dlake jedne bijele ili crne uèiniti.
[37] Dakle neka bude vaša rijeè: da, da; ne, ne; a što je više od ovoga, oda zla je.
[38] Èuli ste da je kazano: oko za oko, i zub za zub.
[39] A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnome tvom obrazu, obrni mu i drugi;
[40] I koji hoæe da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.
[41] I ako te potjera ko jedan sahat, idi s njime dva.
[42] Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoæe da mu uzajmiš, ne odreci mu.
[43] Èuli ste da je kazano: ljubi bližnjega svojega, i mrzi na neprijatelja svojega.
[44] A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, èinite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone;
[45] Da budete sinovi oca svojega koji je na nebesima; jer on zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.
[46] Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakovu platu imate? Ne èine li to i carinici?
[47] I ako Boga nazivate samo svojoj braæi, šta odviše èinite? Ne èine li tako i neznabošci?
[48] Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen otac vaš nebeski.