[1] A kad siðe s gore, za njim iðaše naroda mnogo.
[2] I gle, èovjek gubav doðe i klanjaše mu se govoreæi: Gospode! ako hoæeš, možeš me oèistiti.
[3] I pruživši ruku Isus, dohvati ga se govoreæi: hoæu, oèisti se. I odmah oèisti se od gube.
[4] I reèe mu Isus: gledaj, nikomu ne kazuj, nego idi i pokaži se svešteniku, i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije radi svjedoèanstva njima.
[5] A kad uðe u Kapernaum, pristupi k njemu kapetan moleæi ga
[6] I govoreæi: Gospode! sluga moj leži doma uzet, i muèi se vrlo.
[7] A Isus reèe mu: ja æu doæi i iscijeliæu ga.
[8] I kapetan odgovori i reèe: Gospode! nijesam dostojan da pod krov moj uðeš; nego samo reci rijeè, i ozdraviæe sluga moj.
[9] Jer i ja sam èovjek pod vlasti, i imam pod sobom vojnike, pa reèem jednome: idi, i ide; i drugome: doði, i doðe; i sluzi svojemu: uèini to, i uèini.
[10] A kad èu Isus, udivi se i reèe onima što idu za njim: zaista vam kažem: ni u Izrailju tolike vjere ne naðoh.
[11] I to vam kažem da æe mnogi od istoka i zapada doæi i sješæe za trpezu s Avraamom i Isakom i Jakovom u carstvu nebeskome:
[12] A sinovi carstva izgnaæe se u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.
[13] A kapetanu reèe Isus: idi, i kako si vjerovao neka ti bude. I ozdravi sluga njegov u taj èas.
[14] I došavši Isus u dom Petrov vidje taštu njegovu gdje leži i groznica je trese.
[15] I prihvati je za ruku, i pusti je groznica, i usta, i služaše mu.
[16] A uveèe dovedoše k njemu bijesnijeh mnogo, i izgna duhove rijeèju, i sve bolesnike iscijeli:
[17] Da se zbude što je kazao Isaija prorok govoreæi: on nemoæi naše uze i bolesti ponese.
[18] A kad vidje Isus mnogo naroda oko sebe, zapovjedi uèenicima svojijem da idu na onu stranu.
[19] I pristupivši jedan književnik reèe mu: uèitelju! ja idem za tobom kud god ti poðeš.
[20] Reèe njemu Isus: lisice imaju jame i ptice nebeske gnijezda; a sin èovjeèij nema gdje glave zakloniti.
[21] A drugi od uèenika njegovijeh reèe mu: Gospode! dopusti mi najprije da idem da ukopam oca svojega.
[22] A Isus reèe njemu: hajde za mnom, a ostavi neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace.
[23] I kad uðe u laðu, za njim uðoše uèenici njegovi.
[24] I gle, oluja velika postade na moru da se laða pokri valovima; a on spavaše.
[25] I prikuèivši se uèenici njegovi probudiše ga govoreæi: Gospode! izbavi nas, izgibosmo.
[26] I reèe im: zašto ste strašljivi, malovjerni? Tada ustavši zaprijeti vjetrovima i moru, i postade tišina velika.
[27] A ljudi èudiše se govoreæi: ko je ovaj da ga slušaju i vjetrovi i more?
[28] A kad doðe na onu stranu u zemlju Gergesinsku, sretoše ga dva bijesna, koji izlaze iz grobova, tako zla da ne mogaše niko proæi putem onijem.
[29] I gle, povikaše: što je tebi do nas, Isuse, sine Božij? zar si došao amo prije vremena da muèiš nas?
[30] A daleko od njih pasijaše veliki krd svinja.
[31] I ðavoli moljahu ga govoreæi: ako nas izgoniš, pošlji nas da idemo u krd svinja.
[32] I reèe im: idite. I oni izišavši otidoše u svinje. I gle, navali sav krd s brijega u more, i potopiše se u vodi.
[33] A svinjari pobjegoše; i došavši u grad kazaše sve, i za bijesne.
[34] I gle, sav grad iziðe na susret Isusu; i vidjevši ga moliše da bi otišao iz njihovoga kraja.