[1] Tada pristupiše k Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreæi:
[2] Zašto uèenici tvoji prestupaju obièaje starijeh? Jer ne umivaju ruku svojijeh kad hljeb jedu.
[3] A on odgovarajuæi reèe im: zašto i vi prestupate zapovijest Božiju za obièaje svoje?
[4] Jer Bog zapovijeda govoreæi: poštuj oca i mater; i koji opsuje oca ili mater smræu da umre.
[5] A vi kažete: ako koji reèe ocu ili materi: prilog je èim bih ti ja mogao pomoæi;
[6] Može i da ne poštuje oca svojega ili matere. I ukidoste zapovijest Božiju za obièaje svoje.
[7] Licemjeri! dobro je za vas prorokovao Isaija govoreæi:
[8] Ovi ljudi približavaju se k meni ustima svojijem, i usnama poštuju me; a srce njihovo daleko stoji od mene.
[9] No zaludu me poštuju uèeæi naukama i zapovijestima ljudskima.
[10] I dozvavši ljude, reèe im: slušajte i razumijte.
[11] Ne pogani èovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani èovjeka.
[12] Tada pristupiše uèenici njegovi i rekoše mu: znaš li da fariseji èuvši tu rijeè sablazniše se?
[13] A on odgovarajuæi reèe: svako drvo koje nije usadio otac moj nebeski, iskorijeniæe se.
[14] Ostavite ih: oni su slijepi voði slijepcima; a slijepac slijepca ako vodi, oba æe u jamu pasti.
[15] A Petar odgovarajuæi reèe mu: kaži nam prièu ovu.
[16] A Isus reèe: eda li ste i vi još nerazumni?
[17] Zar još ne znate da sve što ulazi u usta u trbuh ide, i izbacuje se napolje?
[18] A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani èovjeka.
[19] Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, kraðe, lažna svjedoèanstva, hule na Boga.
[20] I ovo je što pogani èovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani èovjeka.
[21] I izišavši odande Isus otide u krajeve Tirske i Sidonske.
[22] I gle, žena Hananejka iziðe iz onijeh krajeva, i povika k njemu govoreæi: pomiluj me Gospode sine Davidov! moju kæer vrlo muèi ðavo.
[23] A on joj ne odgovori ni rijeèi. I pristupivši uèenici njegovi moljahu ga govoreæi: otpusti je, kako vièe za nama.
[24] A on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenijem ovcama doma Izrailjeva.
[25] A ona pristupivši pokloni mu se govoreæi: Gospode pomozi mi!
[26] A on odgovarajuæi reèe: nije dobro uzeti od djece hljeb i baciti psima.
[27] A ona reèe: da, Gospode, ali i psi jedu od mrva što padaju s trpeze njihovijeh gospodara.
[28] Tada odgovori Isus, i reèe joj: o ženo! velika je vjera tvoja; neka ti bude kako hoæeš. I ozdravi kæi njezina od onoga èasa.
[29] I otišavši Isus odande, doðe k moru Galilejskom, i popevši se na goru, sjede ondje.
[30] I pristupiše k njemu ljudi mnogi koji imahu sa sobom hromijeh, slijepijeh, nijemijeh, uzetijeh i drugijeh mnogijeh, i položiše ih k nogama Isusovijem, i iscijeli ih,
[31] Tako da se narod divljaše, videæi nijeme gdje govore, uzete zdrave, hrome gdje idu, i slijepe gdje gledaju; i hvališe Boga Izrailjeva.
[32] A Isus dozvavši uèenike svoje reèe: žao mi je ovoga naroda, jer veæ tri dana stoje kod mene i nemaju šta jesti; a nijesam ih rad otpustiti gladne da ne oslabe na putu.
[33] I rekoše mu uèenici njegovi: otkuda nam u pustinji toliki hljeb da se nasiti toliki narod?
[34] I reèe im Isus: koliko hljebova imate? A oni rekoše: sedam, i malo ribice.
[35] I zapovjedi narodu da posjedaju po zemlji.
[36] I uzevši onijeh sedam hljebova i ribe, i davši hvalu, prelomi, i dade uèenicima svojijem, a uèenici narodu.
[37] I jedoše svi, i nasitiše se; i nakupiše komada što preteèe sedam kotarica punijeh.
[38] A onijeh što su jeli bijaše èetiri hiljade ljudi, osim žena i djece.
[39] I otpustivši narod uðe u laðu, i doðe u okoline Magdalske.