[1] A kad bi ujutru, uèiniše vijeæu svi glavari sveštenièki i starješine narodne za Isusa da ga pogube.
[2] I svezavši ga odvedoše, i predaše ga Pontiju Pilatu sudiji.
[3] Tada vidjevši Juda izdajnik njegov da ga osudiše raskaja se, i povrati trideset srebrnika glavarima sveštenièkijem i starješinama
[4] Govoreæi: ja sagriješih što izdadoh krv pravu. A oni rekoše: šta mi marimo za to? ti æeš vidjeti.
[5] I bacivši srebrnike u crkvi iziðe, i otide te se objesi.
[6] A glavari sveštenièki uzevši srebrnike rekoše: ne valja ih metnuti u crkvenu haznu, jer je uzeto za krv.
[7] Nego se dogovoriše te kupiše za njih lonèarevu njivu za groblje gostima.
[8] Od toga se i prozva ona njiva krvna njiva i do danas.
[9] Tada se izvrši što je kazao prorok Jeremija govoreæi: i uzeše trideset srebrnika, cijenu cijenjenoga koga su cijenili sinovi Izrailjevi;
[10] I dadoše ih za njivu lonèarevu, kao što mi kaza Gospod.
[11] A Isus stade pred sudijom, i zapita ga sudija govoreæi: ti li si car Judejski? A Isus reèe mu: ti kažeš.
[12] I kad ga tužahu glavari sveštenièki i starješine, ništa ne odgovori.
[13] Tada reèe mu Pilat: èuješ li šta na tebe svjedoèe?
[14] I ne odgovori mu ni na jednu rijeè tako da se sudija divljaše vrlo.
[15] A o svakom prazniku pashe bijaše obièaj u sudije da pusti narodu po jednoga sužnja koga oni hoæe.
[16] A tada imahu znatnoga sužnja po imenu Varavu.
[17] I kad se sabraše, reèe im Pilat: koga hoæete da vam pustim? Varavu ili Isusa prozvanoga Hrista?
[18] Jer znadijaše da su ga iz zavisti predali.
[19] A kad sjeðaše u sudu, poruèi mu žena njegova govoreæi: nemoj se ti ništa miješati u sud toga pravednika, jer sam danas u snu mnogo postradala njega radi.
[20] A glavari sveštenièki i starješine nagovoriše narod da ištu Varavu, a Isusa da pogube.
[21] A sudija odgovarajuæi reèe im: koga hoæete od ove dvojice da vam pustim? A oni rekoše: Varavu.
[22] Reèe im Pilat: a šta æu èiniti s Isusom prozvanijem Hristom? Rekoše mu svi: da se razapne.
[23] Sudija pak reèe: a kakvo je zlo uèinio? A oni iz glasa povikaše govoreæi: da se razapne.
[24] A kad vidje Pilat da ništa ne pomaže nego još veæa buna biva, uze vodu te umi ruke pred narodom govoreæi: ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi æete vidjeti.
[25] I odgovarajuæi sav narod reèe: krv njegova na nas i na djecu našu.
[26] Tada pusti im Varavu, a Isusa šibavši predade da se razapne.
[27] Tada vojnici sudijni uzeše Isusa u sudnicu i skupiše na nj svu èetu vojnika.
[28] I svukavši ga obukoše mu skerletnu kabanicu.
[29] I opletavši vijenac od trnja metnuše mu na glavu, i dadoše mu trsku u desnicu; i kleknuvši na koljena pred njim rugahu mu se govoreæi: zdravo, care Judejski!
[30] I pljunuvši na nj uzeše trsku i biše ga po glavi.
[31] I kad mu se narugaše, svukoše s njega kabanicu, i obukoše ga u haljine njegove, i povedoše ga da ga razapnu.
[32] I izlazeæi naðoše èovjeka iz Kirine po imenu Simona i natjeraše ga da mu ponese krst.
[33] I došavši na mjesto koje se zove Golgota, to jest košturnica,
[34] Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuèi, i okusivši ne htje da pije.
[35] A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;
[36] I sjeðahu ondje te ga èuvahu.
[37] I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car Judejski.
[38] Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.
[39] A koji prolažahu huljahu na nj mašuæi glavama svojima,
[40] I govoreæi: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana naèinjaš pomozi sam sebi; ako si sin Božij, siði s krsta.
[41] A tako i glavari sveštenièki s književnicima i starješinama potsmijevajuæi se govorahu:
[42] Drugima pomože, a sebi ne može pomoæi. Ako je car Izrailjev, neka siðe sad s krsta pa æemo ga vjerovati.
[43] On se uzdao u Boga: neka mu pomože sad, ako mu je po volji, jer govoraše: ja sam sin Božij.
[44] Tako isto i hajduci razapeti s njim rugahu mu se.
[45] A od šestoga sahata bi tama po svoj zemlji do sahata devetoga.
[46] A oko devetoga sahata povika Isus iza glasa govoreæi: Ili! Ili! lama savahtani? to jest: Bože moj! Bože moj! zašto si me ostavio?
[47] A neki od onijeh što stajahu ondje èuvši to govorahu: ovaj zove Iliju.
[48] I odmah otrèa jedan od njih te uze sunðer, i napuni octa, pa nataèe na trsku, te ga pojaše.
[49] A ostali govorahu: stani da vidimo hoæe li doæi Ilija da mu pomože.
[50] A Isus opet povika iza glasa, i ispusti dušu.
[51] I gle, zavjes crkveni razdrije se nadvoje od gornjega kraja do donjega; i zemlja se potrese, i kamenje se raspade;
[52] I grobovi se otvoriše, i ustaše mnoga tijela svetijeh koji su pomrli;
[53] I izišavši iz grobova po vaskrseniju njegovom uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
[54] A kapetan i koji s njim èuvahu Isusa vidjevši da se zemlja trese i šta bi, poplašiše se vrlo govoreæi: zaista ovaj bijaše sin Božij.
[55] I ondje bijahu i gledahu izdaleka mnoge žene koje su išle za Isusom iz Galileje i služile mu.
[56] Meðu kojima bijaše Marija Magdalina i Marija mati Jakovljeva i Josijna i mati sinova Zevedejevijeh.
[57] A kad bi uveèe, doðe èovjek bogat iz Arimateje, po imenu Josif, koji je takoðer bio uèenik Isusov.
[58] Ovaj pristupivši k Pilatu zamoli ga za tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu dadu tijelo.
[59] I uzevši Josif tijelo zavi ga u platno èisto;
[60] I metnu ga u novi svoj grob što je bio isjekao u kamenu; i navalivši veliki kamen na vrata od groba otide.
[61] A ondje bijaše Marija Magdalina i druga Marija, i sjeðahu prema grobu.
[62] Sjutradan pak po petku sabraše se glavari sveštenièki i fariseji kod Pilata,
[63] I rekoše: gospodaru! mi se opomenusmo da ovaj laža kaza još za života: poslije tri dana ustaæu.
[64] Zato zapovjedi da se utvrdi grob do treæega dana da ne doðu kako uèenici njegovi noæu i da ga ne ukradu i ne kažu narodu: usta iz mrtvijeh; i biæe pošljednja prijevara gora od prve.
[65] Reèe im Pilat: evo vam straže, pa idite te utvrdite kako znate.
[66] A oni otišavši sa stražom utvrdiše grob, i zapeèatiše kamen.