[1] I kad svrši Isus zapovijesti dvanaestorici uèenika svojijeh, otide odande dalje da uèi i da propovijeda po gradovima njihovijem.
[2] A Jovan èuvši u tamnici djela Hristova posla dvojicu uèenika svojijeh,
[3] I reèe mu: jesi li ti onaj što æe doæi, ili drugoga da èekamo?
[4] A Isus odgovarajuæi reèe im: idite i kažite Jovanu što èujete i vidite:
[5] Slijepi progledaju i hromi hode, gubavi èiste se i gluhi èuju, mrtvi ustaju i siromašnima propovijeda se jevanðelje.
[6] I blago onome koji se ne sablazni o mene.
[7] A kad ovi otidoše, poèe Isus ljudima govoriti o Jovanu: šta ste izišli u pustinji da vidite? Trsku, koju ljulja vjetar?
[8] Ili šta ste izišli da vidite? Èovjeka u meke haljine obuèena? Eto, koji meke haljine nose po carskijem su dvorovima.
[9] Ili šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem, i više od proroka.
[10] Jer je ovo onaj za koga je pisano: eto, ja šaljem anðela svojega pred licem tvojijem, koji æe pripraviti put tvoj pred tobom.
[11] Zaista vam kažem: nijedan izmeðu roðenijeh od žena nije izišao veæi od Jovana krstitelja; a najmanji u carstvu nebeskome veæi je od njega.
[12] A od vremena Jovana krstitelja dosad carstvo nebesko na silu se uzima, i siledžije dobijaju ga.
[13] Jer su svi proroci i zakon proricali do Jovana.
[14] I ako hoæete vjerovati, on je Ilija što æe doæi.
[15] Koji ima uši da èuje neka èuje.
[16] Ali kakav æu kazati da je ovaj rod? On je kao djeca koja sjede po ulicama i vièu svojijem drugovima,
[17] I govore: svirasmo vam, i ne igraste; žalismo vam se, i ne jaukaste.
[18] Jer Jovan doðe, koji ni jede ni pije, a oni kažu: ðavo je u njemu.
[19] Doðe sin èovjeèij, koji i jede i pije, a oni kažu: gle èovjeka izjelice i pijanice, druga carinicima i grješnicima. I opravdaše premudrost djeca njezina.
[20] Tada poèe Isus vikati na gradove u kojima su se dogodila najveæa èudesa njegova, pa se nijesu pokajali:
[21] Teško tebi, Horazine! Teško tebi, Vitsaido! Jer da su u Tiru i Sidonu bila èudesa koja su bila u vama, davno bi se u vreæi i pepelu pokajali.
[22] Ali vam kažem: Tiru i Sidonu lakše æe biti u dan strašnoga suda nego vama.
[23] I ti, Kapernaume! koji si se do nebesa podigao do pakla æeš propasti: jer da su u Sodomu bila èudesa što su u tebi bila, ostao bi do današnjeg dana.
[24] Ali vam kažem da æe zemlji Sodomskoj lakše biti u dan strašnoga suda nego tebi.
[25] U to vrijeme odgovori Isus, i reèe: hvalim te, oèe, Gospode neba i zemlje, što si ovo sakrio od premudrijeh i razumnijeh a kazao si prostima.
[26] Da, oèe, jer je tako bila volja tvoja.
[27] Sve je meni predao otac moj, i niko ne zna sina do otac; niti oca ko zna do sin i ako kome sin hoæe kazati.
[28] Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja æu vas odmoriti.
[29] Uzmite jaram moj na sebe, i nauèite se od mene; jer sam ja krotak i smjeran u srcu, i naæi æete pokoj dušama svojijem.
[30] Jer je jaram moj blag, i breme je moje lako.