[1] U ono pak doba doðe Jovan krstitelj, i uèaše u pustinji Judejskoj.
[2] I govoraše: pokajte se, jer se približi carstvo nebesko.
[3] Jer je to onaj za koga je govorio prorok Isaija gdje kaže: glas onoga što vièe u pustinji: pripravite put Gospodu, i poravnite staze njegove.
[4] A Jovan imaše haljinu od dlake kamilje i pojas kožan oko sebe; a hrana njegova bijaše skakavci i med divlji.
[5] Tada izlažaše k njemu Jerusalim i sva Judeja, i sva okolina Jordanska.
[6] I on ih kršæavaše u Jordanu, i ispovijedahu grijehe svoje.
[7] A kad vidje Jovan) mnoge fariseje i sadukeje gdje idu da ih krsti, reèe im: porodi aspidini! ko kaza vama da bježite od gnjeva koji ide?
[8] Rodite dakle rod dostojan pokajanja.
[9] I ne mislite i ne govorite u sebi: imamo oca Avraama; jer vam kažem da može Bog i od kamenja ovoga podignuti djecu Avraamu.
[10] Veæ i sjekira kod korijena drvetu stoji; svako dakle drvo koje ne raða dobra roda, sijeèe se i u oganj se baca.
[11] Ja dakle kršæavam vas vodom za pokajanje; a onaj što ide za mnom, jaèi je od mene; ja nijesam dostojan njemu obuæe ponijeti; on æe vas krstiti Duhom svetijem i ognjem.
[12] Njemu je lopata u ruci njegovoj, pa æe otrijebiti gumno svoje, i skupiæe pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu æe sažeæi ognjem vjeènijem.
[13] Tada doðe Isus iz Galileje na Jordan k Jovanu da se krsti.
[14] A Jovan branjaše mu govoreæi: ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš k meni?
[15] A Isus odgovori i reèe mu: ostavi sad, jer tako nam treba ispuniti svaku pravdu. Tada Jovan ostavi ga.
[16] I krstivši se Isus iziðe odmah iz vode; i gle, otvoriše mu se nebesa, i vidje Duha Božijega gdje silazi kao golub i doðe na njega.
[17] I gle, glas s neba koji govori: ovo je sin moj ljubazni koji je po mojoj volji.