[1] Tada æe biti carstvo nebesko kao deset djevojaka koje uzeše žiške svoje i iziðoše na susret ženiku.
[2] Pet od njih bijahu mudre a pet lude.
[3] I lude uzevši žiške svoje ne uzeše sa sobom ulja.
[4] A mudre uzeše ulje u sudovima sa žišcima svojima.
[5] A buduæi da ženik odocni, zadrijemaše sve, i pospaše.
[6] A u ponoæi stade vika: eto ženika gdje ide, izlazite mu na susret.
[7] Tada ustaše sve djevojke one i ukrasiše žiške svoje.
[8] A lude rekoše mudrima: dajte nam od ulja svojega, jer naši žišci hoæe da se ugase.
[9] A mudre odgovoriše govoreæi: da ne bi nedostalo i nama i vama, bolje je idite k trgovcima i kupite sebi.
[10] A kad one otidoše da kupe, doðe ženik, i gotove uðoše s njim na svadbu, i zatvoriše se vrata.
[11] A poslije doðoše i one druge djevojke govoreæi: gospodaru! gospodaru! otvori nam.
[12] A on odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ne poznajem vas.
[13] Stražite dakle, jer ne znate dana ni èasa u koji æe sin èovjeèij doæi.
[14] Jer kako što èovjek polazeæi dozva sluge svoje i predade im blago svoje;
[15] I jednome dakle dade pet talanta, a drugome dva, a treæemu jedan, svakome prema njegovoj moæi; i otide odmah.
[16] A onaj što primi pet talanta otide te radi s njima, i dobi još pet talanta.
[17] Tako i onaj što primi dva dobi i on još dva.
[18] A koji primi jedan otide te ga zakopa u zemlju i sakri srebro gospodara svojega.
[19] A po dugom vremenu doðe gospodar tijeh sluga, i stade se raèuniti s njima.
[20] I pristupivši onaj što je primio pet talanta, donese još pet talanta govoreæi: gospodaru! predao si mi pet talanta; evo još pet talanta ja sam dobio s njima.
[21] A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega.
[22] A pristupivši i onaj što je primio dva talanta reèe: gospodaru! predao si mi dva talanta; evo još dva talanta ja sam dobio s njima.
[23] A gospodar njegov reèe mu: dobro, slugo dobri i vjerni! u malom bio si mi vjeran, nad mnogijem æu te postaviti; uði u radost gospodara svojega.
[24] A pristupivši i onaj što je primio jedan talant reèe: gospodaru! znao sam da si ti tvrd èovjek: žnješ gdje nijesi sijao, i kupiš gdje nijesi vijao;
[25] Pa se pobojah i otidoh te sakrih talant tvoj u zemlju; i evo ti tvoje.
[26] A gospodar njegov odgovarajuæi reèe mu: zli i ljenivi slugo! znao si da ja žnjem gdje nijesam sijao, i kupim gdje nijesam vijao:
[27] Trebalo je dakle moje srebro da daš trgovcima; i ja došavši uzeo bih svoje s dobitkom.
[28] Uzmite dakle od njega talant, i podajte onome što ima deset talanta.
[29] Jer svakome koji ima, daæe se, i preteæi æe mu; a od onoga koji nema, i što ima uzeæe se od njega.
[30] I nevaljaloga slugu bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.
[31] A kad doðe sin èovjeèij u slavi svojoj i svi sveti anðeli s njime, onda æe sjesti na prijestolu slave svoje.
[32] I sabraæe se pred njim svi narodi, i razluèiæe ih izmeðu sebe kao pastir što razluèuje ovce od jaraca.
[33] I postaviæe ovce s desne strane sebi, a jarce s lijeve.
[34] Tada æe reæi car onima što mu stoje s desne strane: hodite blagosloveni oca mojega; primite carstvo koje vam je pripravljeno od postanja svijeta.
[35] Jer ogladnjeh, i daste mi da jedem; ožednjeh, i napojiste me; gost bijah, i primiste me;
[36] Go bijah, i odjenuste me; bolestan bijah, i obiðoste me; u tamnici bijah, i doðoste k meni.
[37] Tada æe mu odgovoriti pravednici govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna, i napojismo?
[38] Kad li te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenusmo?
[39] Kad li te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i doðosmo k tebi?
[40] I odgovarajuæi car reæi æe im: zaista vam kažem: kad uèiniste jednome od ove moje najmanje braæe, meni uèiniste.
[41] Tada æe reæi i onima što mu stoje s lijeve strane: idite od mene prokleti u oganj vjeèni pripravljeni ðavolu i anðelima njegovijem.
[42] Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi da jedem; ožednjeh, i ne napojiste me;
[43] Gost bijah, i ne primiste me; go bijah, i ne odjenuste me; bolestan i u tamnici bijah, i ne obiðoste me.
[44] Tada æe mu odgovoriti i oni govoreæi: Gospode! kad te vidjesmo gladna ili žedna, ili gosta ili gola, ili bolesna ili u tamnici, i ne poslužismo te?
[45] Tada æe im odgovoriti govoreæi: zaista vam kažem: kad ne uèiniste jednome od ove moje male braæe, ni meni ne uèiniste.
[46] I ovi æe otiæi u muku vjeènu, a pravednici u život vjeèni.