[1] I kad se približiše k Jerusalimu i doðoše u Vitfagu k Maslinskoj gori, onda Isus posla dva uèenika
[2] Govoreæi im: idite u selo što je prema vama, i odmah æete naæi magaricu privezanu i magare s njom: odriješite je i dovedite mi.
[3] I ako vam ko reèe što, kažite da oni trebaju Gospodu; i odmah æe ih poslati.
[4] A ovo je sve bilo da se zbude što je kazao prorok govoreæi:
[5] Kažite kæeri Sionovoj: evo car tvoj ide tebi krotak, i jaše na magarcu, i magaretu sinu magarièinu.
[6] I uèenici otidoše, i uèinivši kako im zapovjedi Isus
[7] Dovedoše magaricu i magare, i metnuše na njih haljine svoje, i posadiše ga na njih.
[8] A ljudi mnogi prostriješe haljine svoje po putu; a drugi rezahu granje od drveta i prostirahu po putu.
[9] A narod koji iðaše pred njim i za njim, vikaše govoreæi: Osana sinu Davidovu! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje! Osana na visini!
[10] I kad on uðe u Jerusalim, uzbuni se sav grad govoreæi: ko je to?
[11] A narod govoraše: ovo je Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga.
[12] I uðe Isus u crkvu Božiju, i izgna sve koji prodavahu i kupovahu po crkvi, i ispremeta trpeze onijeh što mijenjahu novce, i klupe onijeh što prodavahu golubove.
[13] I reèe im: u pismu stoji: dom moj dom molitve neka se zove; a vi naèiniste od njega peæinu hajduèku.
[14] I pristupiše k njemu hromi i slijepi u crkvi, i iscijeli ih.
[15] A kad vidješe glavari sveštenièki i književnici èudesa što uèini, i djecu gdje vièu u crkvi i govore: Osana sinu Davidovu, rasrdiše se.
[16] I rekoše mu: èuješ li što ovi govore? A Isus reèe im: da! zar nijeste nikad èitali: iz usta male djece i koja sisaju naèinio si sebi hvalu?
[17] I ostavivši ih iziðe napolje iz grada u Vitaniju, i zanoæi ondje.
[18] A ujutru vraæajuæi se u grad ogladnje.
[19] I ugledavši smokvu jednu kraj puta doðe k njoj, i ne naðe ništa na njoj do lišæa sama, i reèe joj: da nikad na tebi ne bude roda dovijeka. I odmah usahnu smokva.
[20] I vidjevši to uèenici diviše se govoreæi: kako odmah usahnu smokva!
[21] A Isus odgovarajuæi reèe im: zaista vam kažem: ako imate vjeru i ne posumnjate, ne samo smokveno uèiniæete, nego i gori ovoj ako reèete: digni se i baci se u more, biæe.
[22] I sve što uzištete u molitvi vjerujuæi, dobiæete.
[23] I kad doðe u crkvu i stade uèiti, pristupiše k njemu glavari sveštenièki i starješine narodne govoreæi: kakvom vlasti to èiniš? i ko ti dade vlast tu?
[24] A Isus odgovarajuæi reèe im: i ja æu vas upitati jednu rijeè, koju ako mi kažete, i ja æu vama kazati kakvom vlasti ovo èinim.
[25] Krštenje Jovanovo otkuda bi? ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreæi: ako reèemo: s neba, reæi æe nam: zašto mu dakle ne vjerovaste?
[26] Ako li reèemo: od ljudi, bojimo se naroda; jer svi Jovana držahu za proroka.
[27] I odgovarajuæi Isusu rekoše: ne znamo. Reèe i on njima: ni ja vama neæu kazati kakvom vlasti ovo èinim.
[28] Šta vam se èini? Èovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reèe: sine! idi danas radi u vinogradu mome.
[29] A on odgovarajuæi reèe: neæu; a poslije se raskaja i otide.
[30] I pristupivši k drugome reèe tako. A on odgovarajuæi reèe: hoæu, gospodaru; i ne otide.
[31] Koji je od ove dvojice ispunio volju oèinu? Rekoše mu: prvi. Reèe im Isus: zaista vam kažem da æe carinici i kurve prije vas uæi u carstvo Božije.
[32] Jer doðe k vama Jovan putem pravednijem, i ne vjerovaste mu; a carinici i kurve vjerovaše mu; i vi pošto vidjeste to, ne raskajaste se da mu vjerujete.
[33] Drugu prièu èujte: bijaše èovjek domaæin koji posadi vinograd, i ogradi ga plotom, i iskopa u njemu pivnicu, i naèini kulu, i dade ga vinogradarima, i otide.
[34] A kad se približi vrijeme rodovima, posla sluge svoje k vinogradarima da prime rodove njegove.
[35] I vinogradari pohvatavši sluge njegove jednoga izbiše, a jednoga ubiše, a jednoga zasuše kamenjem.
[36] Opet posla druge sluge, više nego prije, i uèiniše im tako isto.
[37] A potom posla k njima sina svojega govoreæi: postidjeæe se sina mojega.
[38] A vinogradari vidjevši sina rekoše meðu sobom: ovo je našljednik; hodite da ga ubijemo, i da nama ostane dostojanje njegovo.
[39] I uhvatiše ga, pa izvedoše napolje iz vinograda, i ubiše.
[40] Kad doðe dakle gospodar od vinograda šta æe uèiniti vinogradarima onijem?
[41] Rekoše mu: zloèince æe zlom smrti pomoriti; a vinograd daæe drugijem vinogradarima, koji æe mu davati rodove u svoje vrijeme.
[42] Reèe im Isus: zar nijeste nikad èitali u pismu: kamen koji odbaciše zidari, onaj posta glava od ugla; to bi od Gospoda i divno je u vašijem oèima.
[43] Zato vam kažem da æe se od vas uzeti carstvo Božije, i daæe se narodu koji njegove rodove donosi.
[44] I ko padne na ovaj kamen razbiæe se; a na koga on padne satræe ga.
[45] I èuvši glavari sveštenièki i fariseji prièe njegove razumješe da za njih govori.
[46] I gledahu da ga uhvate, ali se pobojaše naroda, jer ga držahu za proroka.