[1] Tada Isus reèe k narodu i uèenicima svojima
[2] Govoreæi: na Mojsijevu stolicu sjedoše književnici i fariseji.
[3] Sve dakle što vam reku da držite, držite i tvorite; ali što oni èine ne èinite; jer govore a ne èine.
[4] Nego vežu bremena teška i nezgodna za nošenje, i tovare na pleæa ljudska; a prstom svojijem neæe da ih prihvate.
[5] A sva djela svoja èine da ih vide ljudi: raširuju svoje amajlije, i grade velike skute na haljinama svojima.
[6] I traže zaèelje na gozbama i prva mjesta po zbornicama,
[7] I da im se klanja po ulicama, i da ih ljudi zovu: ravi! ravi!
[8] A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braæa.
[9] I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima.
[10] Niti se zovite uèitelji; jer je u vas jedan uèitelj Hristos.
[11] A najveæi izmeðu vas da vam bude sluga.
[12] Jer koji se podiže, poniziæe se, a koji se ponižuje, podignuæe se.
[13] Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zatvorate carstvo nebesko od ljudi; jer vi ne ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli.
[14] Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što jedete kuæe udovièke, i lažno se Bogu molite dugo; zato æete veæma biti osuðeni.
[15] Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što prehodite more i zemlju da bi prisvojili jednoga, i kad ga prisvojite, èinite ga sinom paklenijem udvoje veæijem od sebe.
[16] Teško vama voði slijepi koji govorite: ako se ko kune crkvom ništa je; a ko se kune zlatom crkvenijem kriv je.
[17] Budale slijepe! šta je veæe, ili zlato, ili crkva koja zlato osveti?
[18] I ako se ko kune oltarom ništa je to, a koji se kune darom koji je na njemu kriv je.
[19] Budale slijepe! šta je veæe, ili dar, ili oltar koji dar osveti?
[20] Koji se dakle kune oltarom, kune se njim i svijem što je na njemu.
[21] I koji se kune crkvom, kune se njom i onijem koji živi u njoj.
[22] I koji se kune nebom, kune se prijestolom Božijem i onijem koji sjedi na njemu.
[23] Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što dajete desetak od metvice i od kopra i od kima, a ostaviste što je najpretežnije u zakonu: pravdu i milost i vjeru; a ovo je trebalo èiniti i ono ne ostavljati.
[24] Voði slijepi koji ocjeðujete komarca a kamilu proždirete.
[25] Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što èistite spolja èašu i zdjelu a iznutra su pune grabeža i nepravde.
[26] Fariseju slijepi! Oèisti najprije iznutra èašu i zdjelu da budu i spolja èiste.
[27] Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što ste kao okreèeni grobovi, koji se spolja vide lijepi a unutra su puni kostiju mrtvaèkijeh i svake neèistote.
[28] Tako i vi spolja se pokazujete ljudima pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.
[29] Teško vama književnici i fariseji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika,
[30] I govorite: da smo mi bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv proroka.
[31] Tijem samo svjedoèite za sebe da ste sinovi onijeh koji su pobili proroke.
[32] I vi dopunite mjeru otaca svojijeh.
[33] Zmije, porodi aspidini! kako æete pobjeæi od presude u oganj pakleni?
[34] Zato evo ja æu k vama poslati proroke i premudre i književnike; i vi æete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti po zbornicama svojima i goniti od grada do grada,
[35] Da doðe na vas sva krv pravedna što je prolivena na zemlji od krvi Avelja pravednoga do krvi Zarije sina Varahijna, kojega ubiste meðu crkvom i oltarom.
[36] Zaista vam kažem da æe ovo sve doæi na rod ovaj.
[37] Jerusalime, Jerusalime, koji ubijaš proroke i zasipaš kamenjem poslane k sebi! koliko puta htjeh da skupim èeda tvoja, kao što kokoš skuplja piliæe svoje pod krila, i ne htjeste!
[38] Eto æe vam se ostaviti vaša kuæa pusta.
[39] Jer vam kažem: neæete mene vidjeti otsele dok ne reèete: blagosloven koji ide u ime Gospodnje.