[1] Ne sudite da vam se ne sudi;
[2] Jer kakovijem sudom sudite, onakovijem æe vam suditi; i kakovom mjerom mjerite, onakom æe vam se mjeriti.
[3] A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjeæaš?
[4] Ili, kako možeš reæi bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu?
[5] Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa æeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega.
[6] Ne dajte svetinje psima; niti meæite bisera svojega pred svinje, da ga ne pogaze nogama svojima, i vrativši se ne rastrgnu vas.
[7] Ištite, i daæe vam se; tražite, i naæi æete; kucajte, i otvoriæe vam se.
[8] Jer svaki koji ište, prima; i koji traži, nalazi; i koji kuca, otvoriæe mu se.
[9] Ili koji je meðu vama èovjek u koga ako zaište sin njegov hljeba kamen da mu da?
[10] Ili ako ribe zaište da mu da zmiju?
[11] Kad dakle vi, zli buduæi, umijete dare dobre davati djeci svojoj, koliko æe više otac vaš nebeski dati dobra onima koji ga mole?
[12] Sve dakle što hoæete da èine vama ljudi, èinite i vi njima: jer je to zakon i proroci.
[13] Uðite na uska vrata; jer su široka vrata i širok put što vode u propast, i mnogo ih ima koji njim idu.
[14] Kao što su uska vrata i tijesan put što vode u život, i malo ih je koji ga nalaze.
[15] Èuvajte se od lažnijeh proroka, koji dolaze k vama u odijelu ovèijemu, a unutra su vuci grabljivi.
[16] Po rodovima njihovijem poznaæete ih. Eda li se bere s trnja grožðe, ili s èièka smokve?
[17] Tako svako drvo dobro rodove dobre raða, a zlo drvo rodove zle raða.
[18] Ne može drvo dobro rodova zlijeh raðati, ni drvo zlo rodova dobrijeh raðati.
[19] Svako dakle drvo koje ne raða roda dobra, sijeku i u oganj bacaju.
[20] I tako dakle po rodovima njihovijem poznaæete ih.
[21] Neæe svaki koji mi govori: Gospode! Gospode! uæi u carstvo nebesko; no koji èini po volji oca mojega koji je na nebesima.
[22] Mnogi æe reæi meni u onaj dan: Gospode! Gospode! nijesmo li u ime tvoje prorokovali, i tvojijem imenom ðavole izgonili, i tvojijem imenom èudesa mnoga tvorili?
[23] I tada æu im ja kazati: nikad vas nijesam znao; idite od mene koji èinite bezakonje.
[24] Svaki dakle koji sluša ove moje rijeèi i izvršuje ih, kazaæu da je kao mudar èovjek koji sazida kuæu svoju na kamenu:
[25] I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i napadoše na kuæu onu, i ne pade; jer bješe utvrðena na kamenu.
[26] A svaki koji sluša ove moje rijeèi a ne izvršuje ih, on æe biti kao èovjek lud koji sazida kuæu svoju na pijesku:
[27] I udari dažd, i doðoše vode, i dunuše vjetrovi, i udariše u kuæu onu, i pade, i raspade se strašno.
[28] I kad svrši Isus rijeèi ove, divljaše se narod nauci njegovoj.
[29] Jer ih uèaše kao onaj koji vlast ima, a ne kao književnici.