[1] Prvog dana sedmice, veoma rano, dođu na grob s miomirisima što su ih pripremile
[2] i nađu odmaknut kamen s ulaza u grob.
[3] Uđu u grob, ali tijela Gospoda Isusa nije bilo.
[4] Dok su tako zbunjene stajale, uz njih se pojave dva čovjeka u blistavoj odjeći.
[5] Žene se prestraše i pognu lica prema zemlji. „Zašto tražite živoga među mrtvima?”, upitaju ih ovi.
[6] „Nije ovdje, oživio je! Sjetite se šta vam je govorio još u Galileji:
[7] Sina Čovječijega predat će u ruke grešnicima i razapet će ga, ali on će treći dan oživjeti.”
[8] One se sjete njegovih riječi.
[9] Vrate se s groba i sve to jave Jedanaesterici učenika i ostalima.
[10] Bile su to Marija Magdalena, Ivana i Marija majka Jakovljeva, te još neke žene. One sve ispričaše Poslanicima,
[11] ali njima se činilo da je sve to izmišljotina. I nisu im vjerovali.
[12] Ipak, Kefa potrči do groba. Kad je stigao, proviri unutra i vidi samo platnene povoje. Vrati se zatim čudeći se onome što se dogodilo.
[13] Tog su dana dvojica učenika putovala u selo Emaus, udaljeno od Jerusalema šezdeset stadija.
[14] Putem su razgovarali o svemu što se dogodilo.
[15] Dok su tako raspravljali, pristupi im Isus i pođe s njima.
[16] Ali njihovim je očima bilo uskraćeno da ga prepoznaju.
[17] „O čemu to raspravljate putujući?”, upita ih. Oni zastanu, u očima im se vidjela tuga.
[18] Jedan od njih, po imenu Kleofa, odgovori mu: „Ti si, čini se, jedini stranac u Jerusalemu koji ne zna šta se dogodilo ovih dana.”
[19] „Šta se dogodilo?”, upita Isus. „Pa to s Isusom Nazarećaninom”, rekli su. „On je bio vjerovjesnik, jak i na riječi i na djelima, pred Bogom i pred cijelim narodom.
[20] Ali su ga naši svećenički poglavari i narodne starješine predali da bude osuđen na smrt, te su ga razapeli.
[21] A mi smo se nadali da je on Otkupitelj Koji će spasiti Izrael. Osim toga, već je treći dan otkako se to dogodilo.
[22] Još su nas i neke žene, koje su ga s nama slijedile, iznenadile: veoma rano otišle na grob,
[23] ali tamo nisu našle njegovo tijelo. Došle su i rekle da su im se ukazali anđeli i kazali im da je živ.
[24] Neki od nas su pojurili na grob i našli sve kao što su žene ispričale, ali njega nisu vidjeli.”
[25] „O, bezumni ljudi!”, reče im tada Isus, „Spora srca da povjerujete u sve što su vjerovjesnici navijestili.
[26] Nije li Mesija morao sve to pretrpjeti prije nego što uđe u svoju slavu?”
[27] Zatim im, započevši od Mojsija, pa preko svih vjerovjesnika, protumači sve što je pisano o njemu.
[28] Približili su se već selu kamo su išli, a Isus se napravi kao da će nastaviti put.
[29] Ali oni su ga nagovarali: „Ostani s nama! Već je večer; dan je na izmaku!” On ostane i uđe s njima u kuću.
[30] Dok je sjedio s njima za stolom, Isus uzme hljeb, blagoslovi ga i razlomi, a zatim im ga dade.
[31] Uto se njima otvore oči i prepoznaju ga, a on nestane pred njihovim očima.
[32] „Nije li nam srce gorjelo kad nam je putem govorio i tumačio Pisma?”, upitaju oni jedan drugoga.
[33] Odmah se spreme i vrate u Jerusalem. Tamo nađu na okupu Jedanaestericu i ostale s njima.
[34] „Gospod je zaista oživio!”, kazaše im. „Ukazao se Simonu!”
[35] Ispripovijedaju im zatim o susretu s Gospodom na putu, te kako su ga prepoznali kad je razlomio hljeb.
[36] Dok su oni o tome razgovarali, Isus odjednom stane među njih. „Mir vama!”, reče im.
[37] Zbunjeni i prestrašeni, mislili su da vide duha.
[38] Ali Isus im reče: „Zašto se bojite? Zašto vam se sumnja rađa u srcu?
[39] Pogledajte mi ruke i noge! To sam ja! Opipajte me i uvjerite se! Duhovi nemaju kostiju i mesa kao što vidite da ja imam!”
[40] Pokaže im ruke i noge.
[41] Od divljenja i radosti nisu mogli vjerovati. On upita: „Imate li šta za jelo?”
[42] Pruže mu komad pečene ribe,
[43] a on ga uzme i pojede pred njima.
[44] Reče zatim: „O ovome sam vam govorio dok sam prije bio s vama: Trebalo se ispuniti sve što u Mojsijevom zakonu, Knjigama vjerovjesnika i Psalmima piše o Meni.”
[45] Prosvijetli im zatim um da razumiju Pismo
[46] i reče: „Pisano je da će Mesija trpjeti i treći dan ustati iz mrtvih,
[47] da će se u Njegovo ime objavljivati obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima, počevši od Jerusalema.
[48] Vi ste svjedoci toga.
[49] A Ja vam šaljem obećanje Moga Oca. Ostanite u gradu dok se ne odjenete silom odozgor!”
[50] Isus ih zatim povede u blizinu Betanije. Tu podigne ruke i blagoslovi ih.
[51] Tako se, kad ih je blagoslovio i rastao od njih: uznesen je u Nebo.
[52] Oni Mu se ničice poklone, zatim se s velikim veseljem vrate u Jerusalem.
[53] Tamo su u Hramu neprestano slavili Boga.